KakanjLive | Četvrtak, 04.06.2020. godine

Večeras u biblioteci - Kihoteske

23.03.2016. - Kihoteske je zanimljiva, privlačna i neobična zbirka poezije mlade autorice Merime Handanović iz Zenice. Večeras u 17,00 sati

kihoteske-tekst

JU „ Gradska biblioteka“ Kakanj - obilježavajući 21. mart Svjetski dan poezije, u okviru projekta „ Jubileji knjige 2016.“ organizira promociju knjige „Kihoteske“ AUTORICE Merime Handanović iz Zenice. Promotor je Dijana Redžić, a moderator ove večeri poezije je Zinaid Delibašić. Podsjećamo ovo je drugi događaj u ovoj sedmici kojim Gradska biblioteka obilježava Svjetski dan poezije.

Zeničanka Merima Handanović najavljujući promociju ove zbirke neobičnog i zanimljivog naziva „Kihoteske“, ze zeda.ba je rekla:

“Počela sam pisati prije desetak godina, ali sam uvijek krila ono napisano. Većina ljudi koji me poznaju uopće nisu znali da pišem poeziju. Po prirodi sam dosta skromna i držala sam do toga da još nije došlo vrijeme da nešto izdam. U biti, vjerujem da važi ono pravilo da što više učite i spoznajete, postajete nesigurniji. U skladu sa svojom strukom, cijeli život sam u potrazi za savršenim riječima. Nekada vam bude teško samome sebi priznati da ste rođeni za umjetnost i da je živite cijeli svoj život. Prva pjesma koju sam poželjela objaviti je pjesma ”Dvadeset”. Zahvaljujući toj pjesmi i prijateljici sam krenula u ”svijet” sa svojim pjesmama” – pojasnila je Merima koja je po struci prof. b/h/s i književnosti, a trenutno je na magistarskom studiju Filzofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Dvadeset

Dok tragam za hartijom da ti pišem pjesme,
koje lete u bezdan, a riječi u bujici nestaju,
sjećam se kako smo se neviđeno susretale.
U beskraju tražim prvi aplauz što čuh.
Sa dvadeset u četrdesetu smjerno uđoh.
U četrdesetim su lica lijepa. Neizborana.
Sa trideset, pedesetu ću voljeti i boljeti.
U tvojim pedesetim ću bolovati bore tvoje.
Sa četrdeset u šezdesetu kada uđem,
bolovat ću sve bolove da nasmijana budeš.
Aplaudirat ću jače. Zapisivat i pamtiti više.
Sa pedeset ću ubiti sve bolesti da sedamdesete
blaženo nosiš. Snove ću ti sretne dosanjati.
Dvadeset ću starija biti da ti kažem da može
i bolje i lakše. Osmijehe ću nesebično nizati.
Vrati se! Dvadeset ti je. Aplaudiram ti. Čuješ li?
Evo me, nosim tvoje ime. Prepoznah te. Zavoljeh.
Ostah da čekam vječnost u pogledu tvom.

KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u