KakanjLive | Subota, 08.08.2020. godine

Razgovor sa rudarskim poslovođom Nusretom Ganićem

18.12.2015. - Povodom 21. Decembra, o rudarskom pozivu, o rudarskim tugama i radostima, o željama i očekivanjima razgovarali smo sa rudarskim poslovođom Nusretom Ganićem

 

nusret_ganicNusret Ganić, ima radni vijek od jamskog utovarača do rudarskog poslovođe

Rudarski tehničar Nusret Ganić, dvadeset sedam godina efektivnog radnog staža proveo je u jamama Rudnika “Kakanj” na Pogonu “Haljinići”. Trenutno je poslovođa proizvodnje. “Kada kažeš rudar onda te obično zamišljaju kao garava, iscrpljena, siromašna, nepismena čovjeka koji je prinuđen da koru hljeba zarađuje tamo gdje neće niko, duboko pod zemljom gdje se gine, gdje je preteško raditi i gdje je sve prljavo, znojavo, mračno, nepodnošljivo. Zato će većina ljudi, zbog opasnosti i težine reći kako je rudarski posao ipak častan i pošten. Prije nešto više od 30 godina kada sam upisivao tehničku rudarsku školu i ja sam ovako nekako razmišljao o rudaru. Ipak sam se odlučio da to bude moj životni poziv. Nisam se pokojao jer rudari nisu nepismeni, bijedni i siromašni ljudi. Rudari su pametni, ozbiljni, disciplinovani, vrijedni, tolerantni, ljudi spremni na druženje i pomoć i onda kada niko neće da pomogne, a to znači da su moralni i pošteni,bogati ljudstvom, što je teško naći kod mnogih koji bi sve to trebali biti prije rudara”, tako govori poslovođa Ganić, koji nije uvijek bio poslovođa.

Dokazao se na lopati

Poslije završene Tehničke rudarske škole, zaposlio se u jami Seoce i radio kao rudar utovarač. Nosao jamsku građu, utovaro ugalj poznatom rudarskom lopatom, sirotanovićkom, na klasičnim radilištima. Radio fizičke poslove u donjoj i gornjoj komori širokih čela, dokazao se na lopati i poslije godinu-dvije, dobio priliku da radi kao pomoćni kopač, pa kopač. Znao je da će doći vrijeme kada će i kao rudarski tehničar dobiti adekvatno zanimanje. “Kopač vodi radilište, odgovara za rudarsku posadu na radilištu, obavlja poslove bušenja, priprema miniranje, izvršava podgrađivanje, prvi ulazi u nepodgrađene prostore, vrši procjene sigurnosti, instikntom osjeća metan i ugljen monoksid, pritiske u krovini i bokovima radilišta, pa Ti sad reci da je rudar nepismen i da nema znanje, Ima i zato kažem ne može svako u jamu. Imamo mi i životnu i onu drugu školu.”

Spasilačke intervencije

Napredovanjem kroz službu Nusret je obavljao i poslove minera, rudarskim riječnikom rečeno, bio je lagumaš. Zaduživao je eksploziv i upravljao eksplozivnim sredstvima u jami. Sve je u rudarstvu tako ozbiljno i zasnovano na stručnom znanju. Odgovorno izvršavanje takvih obaveza značilo je kontinuirano i u skladu sa zaslugama novo unaprjeđenje. Radio je kao nadzornik u širokom mehanizovanom čelu, a onda i 13 godina kao smjenski nadzornik. Bogato je ovo rudarsko iskustvo. U njemu ima lahkog i teškg, radosnog i tužnog rudarenja. Član je Čete za spašavanje, a u periodu od godinu dana ima je tri teške intervencije. U Raspotčju, prošle godine. Probijanje do živih i poginulih rudara. U januaru ove godine, intervencija na klizištu Bare i ponovo probijanje do živih, do majke i kćerke i do supruge svoga kolege komorata Hajrudina Kovačevića, koja je preminula u ruševini. Onda opet rudarska jama, oktobar ove godine i probijanje do tijela zatrpanih komorata u jami Begići Bištrani.

Previše u jednoj godini dana i za rudara koji ima toliko iskustva i toliko srca.

Kako je sve izdržao, kako je proživljavao ova stradanja i spasilačke intervencije,da li ga je bilo strah, jer i spasiocima je prijetila opasnost u kojoj su bili poginuli ili spašavani ljudi, pitamo Nusreta?


Nema straha. Nijednog trenutka ga ne osjećaš. Vodi te želja da spasiš život.Ali nije isto probijati se do tijela živih i poginulih. Nije isto probijati se do ljudi koje si lično poznavao, svaki dan viđao i do ljudi koje ikada u životu nisi vidio. Ovo prvo je teže. Bog je u Begićima uzeo najbolje ljude. Odabrao ih,” - govori Nusret, a zadržava jecaj, kontroliše govor, trudi se da ne drhti i nastavlja: “U Begićima i u Barama išao sam emocijom. Spasili smo žene i ljude, suprugu našeg kolege sa smjene Hajrudina Kovačevića, nismo mogli, čak i da smo stigli i prije nego što je kliznulo brdo. U Raspotočju nije bilo emocije koju nosi poznavanje ljudi, ali je bilo nečeg drugog, ljudskog, rudarskog”.

nusretganicNusret Ganić

Rudarske dosjetke

Rudari se jednostavni ljudi. Nema sujeta. Teže jednakosti. Poznata je njihova solidarnost. Mnogo je zgoda i nezgoda koje se prepričavaju iz generacije u generaciju. Jednu od njih ispriča nam i Nusret.
Pita rudarski inspektor rudara bez čega se ne može u jamu.
Ovaj dogovara:”Bez samospasioca.”
“Nije nego bez hljeba”, odgovara inspektor, aludirajući na to da u jami uvijek ima posla te da se ponese dovoljno hljeba.

Samo da se pokrenu novi kapaciteti

Kavo je stanje, inače, na Pogonu Haljinići i u Rudniku Kakanj, još smo pitali poslovođu Nusreta: “Odavno nismo bili u težoj situaciji. Široko čelo nam je u rasjednoj zoni. Očekujemo pripremu i isprojektovane nove kapacitete. Prije smo imali po dva široka čela. Pa kada ugalj ne ide sa jednog ide sa drugoga. Sada ako stane sa ovog jednog, nema se odakle drugo nakopati. Jedva čekamo pokretanje novih kapaciteta, da ne dočekamo isti vakat, kao što je ovih dan dilema ima li para ili nema za tradicionalnu jubilarnu nagradu. Hvala Bogu i to je rješeno”.

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u