KakanjLive | Srijeda, 12.08.2020. godine

Knjiga o Vrtlišću selu kojeg nema

10.07.2016. - Knjiga vrijedna pažnje, iz više razloga “Vrtlišće Sjećanja” predstavljena je prošle sedmice u dvorištu Gradske biblioteke Kakanj. Donosimo razmišljanja autora i ljudi koji su je predstavili

Te večeri u dvorištu Gradske biblioteke, uz zvuke harmonike pjevušili su se stihovi “Najljepši je moj rodni kraj, vratit ću se svome domu, u svoj zavičaj”. 

Na scenskom prostoru u prisustvu stotinjak posjetilaca, odvijala se promocija knjige pod nazivom Vrtlišće Sjećanja...

Jedan od autora Senad N. Čišija, govorio je da se sa ovom knjigom Vrtlišćani virtuelno vraćaju u svoj rodni zavičaj, jer Vrtlišća, kakvog nose u sjećanjima više nema: “Dragi moji Vrtlišćani, nažalost mi se nemamo kamo vratiti. Vrtlišća nema više. Ostaje nam samo čežnja za rodnom grudom. Ali težiti da se vratimo, e to ne možemo. Vrtlišća nema, ali ima Vrtlišćana. I evo vraćamo se u svoj rodni kraj. Vraćamo se virtualno, u slikama iz sjećanja Redžiba i Senada, i još nekoliko Vrtlišćana koji su na društvenim mrežama ispravljali neke od podataka, koji su se oteli sjećanju i odlutali daleko, daleko. Odlutali kao i Vrtlišćani. Virtualno se sjećamo najljepšeg sela. Čudna li čuda, u skladu sa novim informatičkim dobom, vraćamo se knjigom”.

Pisao radi unuka

Autorske tekstove u Sjećanjima između korica ove knjige ispisao je i Redžib Čišija, koji kaže: “Meni najdraže selo ipak je nestalo silom prilika. Sve sam ovo pisao ne toliko radi mene nego radi moga unuka Emana, da zna odakle su mu korijeni, i gdje se njegov dedo igrao i odrastao. Svi mi koji smo se rodili gore na Vrtlišću, i odrasli, znamo dobro kuće i avlije, kako su bile lijepe, kako su bile raspoređene po našim mahalama... To su razlozi radi čega sam pisao”, kaže Redžib Čišija.

Industrijski razvoj ne mora uvijek biti i kulturni

O sadržaju knjige i društvenom fenomenu, nestanka jednog sela govorili su prof. Dr. Esad Delibašić i recenzent ovog knjiškog izdanja Raif Čehajić. Profesor Delibašić između ostaloga kaže: “Nikada nije i ne mora značiti da je industrijski, privredni razvoj istovremeno i kulturni razvoj. Događalo se nažalost prečesto da to bude i svojevrsno nazadovanje. Ovo je vrijedna knjiga jer čuva jedan identitet, identitet naselja Vrtlišća, makar u sjećanjima autora i naravno živih mještana tog naselja”.

Više vrijednosti rukopisa

Recenzent ovog djela Raif Čehajić vidi sociološku i historijsku vrijednost rukopisa: “Vrijednost ovog rukopisa može se posmatrati sa više aspekata, ali prije svega sa sociološkog i historijskog. Dok sa sociološkog aspekta u rukopisu prepoznajemo društvene promjene koje nastaju bržim razvojem industrije koja se širi - ne mareći ni za pomijeranjem cijelog jednog naselja sa višestoljetnom tradicijom - i to radi veće produkcije uglja, dotle historijski aspekt zaslužuje nešto više pažnje jer je riječ o kulturno-historijskoj baštini jednog kraja, bosanskoj arhitekturi, načinu života, običajima i slično”.

Ističući motive za nastanak knjige o Vrtlišću, selu koje je nestalo, Čehajić autorske rukopise svodi i pod misao Gabrijela Garsije Markesa, navodeći: “Ovoj temi nije mogao odoljeti ni Redžib Čišija koji sa koautorom Senadom N. Čišijom u rukopisu „Vrtlišće“ i podnaslovom „Sjećanja“ daje svoju vizuru vlastitog zavičaja. Njihov rukopis mogao bi se svesti pod misao poznatog kolumbijskog književnika Gabrijela Garsije Markesa koji kaže: „Život nije ono što smo proživjeli, već ono čega se sjećamo, kao i način na koji se sjećamo da bismo ga propovijedali“ . Upravo tako. Davno je postojalo selo Vrtlište i svaki njegov stanovnik ga se sjeća u istom kontekstu ali na drugačiji način, a jedan od njih je i ovih autora”.

Ovo nije sve - treba nastaviti pisati

Koaator i izdavač ove knjige, u ime Gradske biblioteke Kakanj Senad N. Čišija poručuje da ovo nije sve što treba biti zaposano i objavljeno o Vrtlišću. Zato na kraju kaže: “Dragi moji, kada prvi puta uzmete knjigu u ruke i pročitate prve retke, reći će te mogao sam i ja ovako napisati.E, pa brate dragi, olovku u ruke i naprijed, Vrtlišće je dugo živjelo i u njemu se svašta događalo, ima priča za još desetak ovakvih knjiga.Ovo što smo Redžib i ja zapisali samo je mali dio onoga što čeka da se zapiše i otrgne od zaborava”.

A.Z./KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u