KakanjLive | Četvrtak, 29.06.2017. godine

Za nekoga Kant, za nekoga Platon, a on je bio Akhisari el-Bosnevi

01.12.2015. - Rukopisi Pruščakovi i o Pruščaku do kraja ove godine ukrašavaće predvorje Gazi Husrev-begove biblioteke

POGLEDI/OSLOBOĐENJE
14.11.2015. | PIŠE: Edina KAMENICA

Hasan Kafija Pruščak: Za nekoga Kant, za nekoga Platon, a on je bio Akhisari el-Bosnevi

Četiri stotine godina nakon njegove smrti, Hasan Kafija Pruščak, sin Turhanov, unuk Davudov, praunuk Jakubov ez-Zibbi el-Akhisari el-Bosnevi (1544 - 1615. godine), ponovo je među svojim Bosancima. Zapravo, on nikad od njih nije ni odlazio, a da je tako svjedočili su i rukopisi Pruščakovi i o Pruščaku koji će do kraja ove godine ukrašavati predvorje Gazi Husrev-begove biblioteke, a koje je za izložbu priredio mr. Osman Lavić.

hasan-kafija_oslobodjenjePruščak je znao nekoliko jezika

Zvaničnim njihovim stavljanjem pred oči brojnih uzvanica, naučnika, akademske javnosti, studenata, zaljubljenika u znanje po raznim osnovama otvorena je u srijedu manifestacija posvećena tim 400 godina djela ovog duhovnog velikana u sazviježđu svjetske historije, koji je rođen u Pruscu.

Napisao je u autografu-medžmui, koju smo, takođe, vidjeli na izložbi, a u kojoj stoji: "Čuo sam od moje majke, Allah joj se smilovao, da sam ja, Allahovom dž.š. voljom rođen u petak nakon ikindija-namaza, u mjesecu ramazanu 951. h. za vrijeme vladavine pravednog sultana Sulejmana..."

U grofovoj zbirci

Pruščak je i umro u istom mjesecu, a između ta dva ramazana rasprostro se zanimljiv ljudski život, za čije bi osnovne natuknice bila malo i 1001 noć Šeherzadinog pripovijedanja. No, objasnio je Lavić, oni koji dođu u GHB biblioteku do 31. decembra imat će jedinstvenu priliku vidjeti 14 od 17 naslova ovog autora i od 72 njihova primjerka koja se čuvaju u Biblioteci. Na manifestaciji smo čuli i priču o još četiri knjige za koje se s puno sigurnosti može reći da pripadaju Pruščaku, ali i to da je ovaj svestrani čovjek bio i prevodilac, o čemu svjedoči rukopis pronađen u Bolonji, u zbirci grofa Marsilija, kodeks br. 3406. Zna se i to, objasnio je hfz. dr. Elvir Duranović, da ga je 1599. godine napisao u Istanbulu. Riječ je o djelu iz samopomoći, koje je Kafija poslije odnio u Prusac, kako bi se tamošnji ljudi njime okoristili.

Vrlo rijetko se sazna kako je došlo do nekog skupa, a ovaj je i po tome izuzetak. Dr. Dževada Šuško, direktorica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, objasnila je da je prošle godine akademik Enes Karić predložio da se 2015. godine održi manifestacija vezana za Pruščaka, pa da se, što je i učinjeno, promovira knjiga u čijem središtu se nalazi njegovo najpoznatije djelo "Temelji mudrosti o uređenju svijeta", i to na više jezika, čak i na transkribiranom bosanskom turskom. Svi ti prevodi su samo još jedan dokaz koliko je Pruščakova misao odavno cijenjena svuda po svijetu, ali i koliko je bila prije cijenjena izvan BiH nego u njoj samoj. Najmlađi prijepis Kafijinog djela je iz 1926. godine, i to onaj Mehmeda Handžića.
"Pruščak je govorio o mentalitetu državnih službenika, o njihovoj inertnosti, nezainteresovanosti spram onoga što su tada bili podanici, a zbog čega je to djelo i danas aktuelno", rekao je novinarima akademik Karić, napomenuvši da on ne smatra da su građani podanici, ali se suština odnosa između vlasti i onih zbog kojih ta vlast postoji od Pruščakovog doba do danas nije promijenila.

Akademika je impresioniralo i to što je Pruščak, u skladu s onim što se dešavalo u njegovo vrijeme (neredi su počinjali po Osmanskoj imperiji, kada se svako proglašavao pravim muslimanom, a svi drugi su bili nepravi, što nam je i ovo poznato?!), pisao o tome da je islam nadasve - vjerovanje srcem i što je dobro procijenio zašto su se počele dešavati neželjene stvari. "Zavladalo je rigidno, tijesno, ledeno tumačenje islama, a uvijek se samo radi o tome da li lažeš Boga ili ne, i svako to od nas sam zna", istakao je akademik, navodeći još jedno Kafijino aktuelno razmišljanje. Jer, posebno na Istoku muslimani danas jedni drugima ruše i džamije, ubijaju se međusobno, dokazujući ispravnost i krivovjernost.

U Boga se vjeruje, Bog se spoznaje

"Za kim se može klanjati? Za svakim ko se okreće Kibli", jednostavan je Pruščakov odgovor, kao i na pitanje kome klanjati dženazu: "Svakome ko je svjedočio Ehli Kibletu", prenio je akademik Karić velikanov nauk, naglasivši da je bio ponosan zbog Pruščakovog inkluzivnog gledanja na svijet, kojim je on još prije 170 godina počeo osvajati evropske znanstvenike, a o kojem je govorio i dr. Hilmo Neimarlija, izdvojivši, pored ostalog, i filozofov stav da nema mišljenja u onoga ko je usamljen u mišljenju.

Svi učesnici skupa isticali su upravo aktuelnost djela ovog svestranog naučnika, pa i to da je on hrabro ukazivao na probleme društva, politike, sistema, logike, filozofije, stilistike.
"Svoj džihad je vodio djelom i perom", rekla je dr. Zehra Alispahić, nazvavši ovo okupljanje blagdanom znanja, a akademik Karić naglasio je i vrlo bitnu dimenziju Pruščakovog djelovanja: "Bio je svjestan da se u Boga vjeruje, ali i da se Bog spoznaje".

Kada je za govornicu izašao dr. Adnan Kadrić, direktor Orijentalnog instituta, vjerovatno su mnogi tada pomislili koliko li je rukopisa Pruščakovih, ili onih vezanih za njega, izgorjelo u ratnom požaru koji je uništio taj institut, čiji je uposlenik Hazim Šabanović, podsjetio je Kadrić, još 1969. godine napisao zapaženu studiju o Hasanu Kafiji Pruščaku. Pisali su i mnogi drugi. Neke od njih je spomenuo i reisu-l-ulema Husein efendija Kavazović, podsjetivši i na to da je Pruščaka, za njegovo najpoznatije djelo "Temelji mudrosti...", nagradio sultan Mehmed III doživotnom funkcijom kadije, što se u to vrijeme rijetko dešavalo.

No, prof. Ismet Bušatlić, očito ponosan što je skup posvećen njegovom zemljaku, smatra da je ova funkcija bila i jedna vrsta kazne. "Neko takvog kapaciteta je mogao pomoći osmanskoj vlasti ukazujući na razloge slabljenja države, no, on je poklonjenim kadilukom jednostavno bio maknut", tvrdi prof. Bušatlić, a isto razmišlja i Lavić.

Jer, pored nepravde i korumpiranosti, vlast možda najviše nagriza to kada se njeni nosioci ne konsultuju s iskrenim saradnicima, nego sa onima koji samo klimaju glavom.

Zažalivši što ima samo deset minuta na raspolaganju (svi radovi će biti objavljeni u Novom Muallimu), dr. Esad Zgodić je naglasio da ga naučni Pruščakov opus odavno fascinira, ali da on (Zgodić) ne slijedi poziciju historicizma "kada se samo uzme misao koja pripada arheologiji političkih ideja".

"Pruščaka čitam da bih aktuelizirao njegovo djelo", objasnio je dr. Zgodić, odbacivši tvrdnje da je Pruščak bosanski Makijaveli, te ponukan značajem velikana iz Prusca, naglasio da ne zastupa nikakvu antievropsku poziciju u mišljenju.

"Ali ne prihvatam ni poziciju evropocentrizma, čiji duh danas toliko ulazi u naše mentalitete da sve što dolazi sa Zapada prihvatamo bespogovorno. A nemamo nikakav razlog za osjećaj inferiornosti", tvrdi dr. Zgodić, nazvavši Pruščaka bosanskim Kantom, koji, živeći u Osmanskoj carevini u doba velikih osvajanja, ipak nikad nije na pijedestal stavljao rat nego mir. "Čak je tražio od vladara da ovaj ne krši mirovne ugovore", kazao je dr. Zgodić, a hfz. dr. Elvir Duranović je otkrio da se, suprotno od dosadašnjeg mišljenja da GHB biblioteka sadrži jedan Kafijin autograf, sada zna da ih ima dva, a sastavni dio tog drugog je i Pruščakova risala o riječi ćelebi. Novopronađenih je 46 Pruščakovih rukopisa, a više od 60 autora istraživalo je ta djela, koja su uglavnom nastajala u samome Pruscu. Za vrijeme Osmanlija ovaj grad nosio je naziv Akhisar.

Uzgred, čuli smo, uskoro će se i zvanično pobratimiti turski Akhisar i bosanski, ili Prusac, a o bosanskom je govorila i dr. Fazileta Hafizović, iznijevši i tezu da je Novo naselje, za koje se smatra da ga je Pruščak osnovao, zapravo današnji Donji Vakuf.

Savremenici sličnih sudbina

Prof. Ismet Bušatlić pojasnio je u kakvom je vremenu živio Pruščak i ko je bio njegov savremenik. Recimo, bio je prvi bosanski munla, Bali efendija, pa Ferhat-paša, graditelj banjalučke Ferhadije, ali i još dvije džamije se podižu za vrijeme njegovog pašovanja u Banjoj Luci, Ibrahim-paša Novošeherlija, carski zet, Lala Mahmut-paša Sokolović...

Pruščakov savremenik je bio i Marko Antonio de Dominis, autor "Crkvene države".

"Obojica su kritikovala slabosti države, i obojica su doživjela sličnu sudbinu.

Pruščak je vraćen u Prusac, a tijelo njegovog savremenika s knjigama je spaljeno na rimskom trgu. UNESCO je De Dominisu posvetio 2010. godinu, a ovaj skup u Gazijinoj biblioteci je nadomjestak toga što se nismo sjetili predložiti da Pruščaku pripadne 2015. godina", primijetio je dr. Bušatlić.

Zahvalnost i Oslobođenju

"S velikim olakšanjem stojim ovdje", bila je iskrena dr. Dževada Šuško, direktorica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, zahvalivši brojnim pojedincima i institucijama koji su, svako na svoj način, doprinijeli i da se ovaj skup održi, i da se izvrši interaktivna prezentacija putem koje će se preko interneta moći učiti i znati o ovom velikom misliocu, i da se pojavi knjiga u izdanju Kalema. Navodeći Pruščakovu misao o tome da se temelji dobrog svijeta zasnivaju i na nauci učenjaka, pravednosti vladara, pobožnosti i darežljivosti ljudi, dr. Šuško je pomenula i doprinos Oslobođenja osvjetljavanju ove ličnosti.

S kim se konsultovati

"Nikada se ne konsultuj sa škrtim, strašljivim i s pohlepnim, i to je jedna od Pruščakovih misli", napomenuo je dr. Omer Nakičević.

Akhisarijeva iznenađenja

"Govorimo o velikom učenjaku, bosanskom alimu, koji tokom svoga života nikada nije prestao učiti, pisati i poučavati tradicionalne i racionalne nauke u medresama, u različitim mjestima. Istanbulske i turske biblioteke su prepune iznenađenja vezanih za Akhisarijev rad. Počeo je pisati 1583., a mnogo je i djela koja mu se pripisuju i još ne znamo da li je on njihov autor. Pisao je i o osnovama islamskog prava, što se koristilo prije svega u medresama u kojima je sam predavao. U 20 kopija širom Turske se nalazi to djelo. U biblioteci Sulejmanija je jedno važno njegovo djelo, čijih je 50 kopija već pronađeno u mojoj zemlji. S obzirom na to da je taj velikan svaki svoj rukopis donosio sultanu ili velikom veziru, uvjereni smo da ćemo vremenom doći do svih njih", rekao je, pored ostaloga, turski naučnik dr. Murteza Bedir, napomenuvši da je islamska misao novog vremena ometana radikalnim selefizmom, pa je utoliko korisnije posvetiti se djelima ovakvih učenjaka koja mogu proizvesti neke nove, produktivne i sofisticirane ideje.

Živio i pisao

"Pruščak je živio s temama o kojima je pisao", kazala je Elvira Dilberović, federalna ministrica obrazovanja i kulture.

Ko je iznevjerio Boga

Podsjetivši na to da će se uskoro navršiti 420 godina od kada je Hasan Kafija Pruščak napisao svoje najpoznatije djelo "Temelji mudrosti o uređenju svijeta", rektor Sarajevskog univerziteta prof. dr. Muharem Avdispahić je rekao: "Šta je ostalo nepromijenjeno od vremena u kojem je živio Pruščak? Pored ostalog i to da je dobra politika uvijek vezana za pravdu", navodeći i da je Pruščak ukazivao da "onaj ko na neko mjesto ne postavi onoga koji je kvalitetniji od onoga koji je postavljen, taj je iznevjerio Boga. "Kafijina je i misao da je propuštanje prilika jedna od odrednica nemara, kao i to da tintu i krv treba cijeniti, ali ih ne treba ni žaliti", podsjetio je dr. Avdispahić, primijetivši da se sve što je Kafija pisao može odnositi na našu svakodnevicu.

Postio Davudov post 30 godina

"Iako je živio i radio u Istanbulu, on se vratio u rodni Prusac i tamo oformio školu mišljenja, koja je imala uticaj i na puno veće, moćnije sredine tog doba", naglasio je dr. Zuhdija Hasanović, dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, dodavši da je Pruščak bio izuzetno pobožan: "Kažu da je 30 godina postio Davudov post."

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u