KakanjLive | Nedjelja, 21.07.2019. godine

U Biblioteci-Sjećanje na Hamzu Frljka

16.04.2019. - Pod nazivom Staza života Hamze Frljka, u Gradskoj biblioteci je održano sjećanje na ovog prosvjetnog i kulturnog radnika koji je u sferi kulturnoumjetničkog života Kaknja ostavio neizbrisiv višedecenijski trag

Sjećanje na Hamzu Frljka počelo je čitanjem jedne od priča, Miholjsko ljeto, iz njegove autorske knjige nagrađenih priča na jugoslovenskim konkursima „ Ispunjeno obećanje“.Tokom večeri, pročitane su još dvije, ali više od zapisanih priča bila je, živa, izgovorena riječ, koju se tokom sjećanja na Hamzu govorili: Raif Čehajić, Izet Fejzović, Fehim Baraković, Emir Omeragić, Vehbija Begić, Hamzin sin Nedim Frljak. I unuk Adin Frljak.

Novinar, hroničar kakanjskih događaja i ljudi, Raif Čehajić, detaljno je govorio činjenice i zanimljivosti, iz bogatog životopisa nastavnika, pedagoga, kulturnjaka, pisca, Hamze Frljka. Tako su, poštovaoci Hamzinog lika i djela, saznali detalje koje su manje ili nikako nisu znali, pored onoga što im je bilo poznato. Raif Čehajić, inače učenik Hamze Frljka, još iz osnovne škole, prisjetio se i školskih dana ali i zajedničkog rada koji je uslijedio puno godina poslije. Hamza je inače diplomirao srpskohrvatskli jezik i istoriju književnosti na Višoj pedagoškoj u Sarajevu, a prethodno je završio učiteljsku školu. Osnovnu je pohađao u Visokom, a rođen je u Donjem Moštru.

raif

- Danas se desila koincidencija, a obično se dešava slučajno, rekao je Čehajić i objasnio, - Šesnaestog aprila se navršilo 40 dana kako nas je napustio dragi Hamza Frljak, nastavnik, pisac, kulturni radnik, a jučer 15. aprila obilježili smo Dan Općine, kada je Općinsko vijeće našem Hamzi dodjelilo značajno priznanje, Petnaestoaprilsku plaketu. Dakle, sticajem okolnosti desilo se, eto da se gotovo istog dana sretnu ova dva za Kakanj značajna događaja. Hamzina porodica i njihovi prijatelji tevhidom u četvrtak će se prisjetiti rahmetlije, a mi ovim prigodnim skupom želimo se prisjetiti nekih važnijih detalja iz Hamzinog života, kako ovaj kulturni radnik u ovom vremenu nimalo naklonjenom kulturi i u ovom društvenom ambijentu ne bi otišao u zaborav jer to svojim radom nije zaslužio.

Nedim Frljak, Hamzin sin pričao je o razgovorima sa svojim ocem, u kojima nikada nije ponavljao već jednom rečeno, o pitanjima koja mu je postavljao kako i na koji način pronalazi inspiraciju, a na koje nikada nije dobi odgovor. Posljednje godine života mu je predlagao da napiše i objavi puno toga o čemu su razgovarali, što je u javnosti manje poznato a tiče se značajnih ljudi iz svijerta umjetnosti koji su obilježili jedno vrijeme na prostorima Bosne i Hercegovine i bivše države.

- Što sam napisao, napisao sam. Nema više pisanja, odgovarao mu je Hamza.

Adin, Hamzin unuk je prošitao priču koja je objavljena i nagrađena u jednim beogradskim novinama, sedamdesetih godina prošlog vijeka, a riječ je o anegdoti gdje je glavni junak Osman Dević iz Donjeg Moštra, željeznički službenik i poljoprivrednik, koji lopovu što mu krade luk iz bašče, ostavlja na štapu pisanu opomenu:
-Lopove, okani se moga luka može te snaći muka.
A lopov je Osmanu odgovorio na isti način, pisanom porukom, također na štapu:
-Osmane, mene snađe veća muka kad za ručak nemam tvoga luka.
Osman je poslije ostavljao psa u bašči kako bi ovaj na vrijeme alarmirao prisustvo duhovitog lopova.

izet

Sa Hamzom je najduže radio Izet Fejzović, penzionisani direktor JU za kulturu općine Kakanj pa je njegovo sjećanje na Hamzu bogato nizom manjih i značajnih kako dogaĐaja tako i doživljaja. Nakon što je Hamza penzionisan, Fejzović ga je još punih deset godina po raznim osnovama angažovao u Javnoj ustanovi, jer je njegovo iskustvo posebno u tadašnjem radu Dramskog studija bilo od presudnog značaja za dramaturgiju, asistiranje rediteljima, lektorisanje tekstova i slično. Fejzović je istakao Hamzinu pripovjedačku i imitatorsku sposobnost tako da ga je uvijek bilo zanimljivo slušati. Fejzović kaže:
- Kada bi Hamza pričao o susretima, dogodovštinama ili raspravama sa ljudima koje je upoznavao kroz posao on ih je originalno imitirao. Tako je radio pričajući o susretima sa Ćamilom Sijarićem ili Ivom Andrićem. Andrić je pričao kroz nos, a Sijarić sandžačkim akcentom. Hamza je to vjerno, spontano, možda i nesvjesno demonstrirao pa bi slušaoci dobili potpuni dojam o likovima koje Hamza pominje.

fehim

Fehim Baraković, pedagoški savjetnik u penziji, inače Visočanin, sa Hamzom je tri godine sjedio u istoj klupi u učiteljskoj školi u Sarajevu. Evocirao je uspomene na te godine ali i na godine aktivnog rada kada se također sretao sa Hamzom. Objasnio je kako su počeli raditi:
- Niste mogli birati niti konkurisati, nego je Ministarstvo određivalo gdje ćete raditi. Hamza je dobio rješenje da radi na području općine Vareš. Jednom sam bio u prilici da me pita jedna nastavnica, - koja je najbolja nastavna metoda da je koristim. Rekao sam joj, ne postoji najbolja metoda, ne postoji najbolji oblik i sredstvo rada, postoji samo najbolji nastavnik. Hamza je zaista bio takav pedagog.

emir

Profesor Emir Omeragić, je učiteljsku školu u Sarajevu završio prije Hamze, ali je podsjetio na ta vremena ispričavši kako je to tada bilo:
- Hamza se upisao u prvi razred kada sam ja završavao učiteljsku školu. Ja sam sa Mejtaša prvih deset dana nosio štokrlu, stolicu, sa vrha Dalmatinske do Učiteljskle škole na Obali , da sjednem jer u školi nije bilo stolica za 350 učenika.Trajalo je to jedno deset dana. Hamza je kasnije došao pa je imao tu sreću da nije iz Moštra morao nositi stolicu.
Poslije ovog simpatičnog i slikovitog sjećanja profesor Omeragić je biranim riječima opisao kakv je čovjek bio Hamza Frljak:
- Hamza je bio jedan tihi čovjek. Jedan miran čovjek. Jedan strpljiv čovjek. Čovjek kojeg nikada niste mogli vidjeti da žuri. U njega su koraci uvijek bili bosanski. Tihi. Mirni. Tako se i ponašao. Nikada ga nisam vidio ljutog. Bila je to, kod ljudi, vrlo neuobičajena karakteristika. Mi danas, u ovim vremenima planemo, temperamanti ovakvi i onakvi, a Hamza je uvijek bio staložen i miran čemu sam se ja divio. Znao je napraviti šalu.

Na kraju ove večeri, u čitaonici Gradske biblioteke, svoje sjećenja na Hamzu ispričao je i Vehbija Begić-Veko, a vezano za navijačku fudbalsku starst koju je Hamza imao prema FK Sarajevo.

Pošto je u spisateljskoj zaostavštini Hamze Frljka proneđen pisani materijal za objavljivanje, večeras je predloženo da se godišnjica sjećanja na Hamzu, obilježi izdavanjem tog rukopisa.

A.ZEKIĆ/KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u