KakanjLive | Subota, 19.08.2017. godine

SIDRAN - I ja sam Kakanjac

04.08.2016. - U Parku Doma kulture, u četvrtak veče, u okviru Kakanjskih dana Kakanjci su se družili sa Abdulahom Sidranom. Desetak minuta prije početka ove večeri razgovarali smo sa Sidranom, koji nam je objasnio zašto smatra da je Kakanjac

KL:Kako proživljavate Kakanj, prepoznatljiv kao rudarski, industrijski grad, a ipak ima dane kulture sa događajima koji pripadaju nekom najvišem nivou kao što je i ova večer sa Sidranom?
SIDRAN: Kao što se zli glasovi brzo šire ponakad se i dobar glas brzo čuje i proširi. Do mene je došao takav glas. Sjedio sam prije godinu dana sa jednim sarajevskim načelnikom, načelnikom najveće općine u Sarajevu, a to je Novi Grad i čuo sam veoma lijepu priču o Kaknju.

KL: Kakva je to priča?
SIDRAN: Baš na toj liniji da se više ne može i ne smije vezivati isključivo za ono što je naša nevolja i nesreća, rudarska tragedija, rudarskog teškog života.Već da se na sportskom, kulturnom, prosvjetnom i drugim planovima Kakanj uzdiže i pretvara u nešto što nije do ovih dana bio.

KL: Možete li objasniti taj fenomen?
SIDRAN: Ja ne znam kome pripisujete te zasluge. Da li novim mladim načelnicima, rukovodstvima i tako dalje i nije moje da se u to petljam. Zato hoću da vam reknem ovo. Ne pamtim kada sam zadnji puta bio u Kaknju ali ovaj prostor ovdje, meni je potpuno poznat, jer sam bar desetinu puta bio ovdje dok je u kulturi radio Hamza Frljak. S njim sam posta i kućni prijatalj.

KL: Mi znamo da vas i više od toga veže za Kakanj i neke ljude koji su ovdje živjeli i radili, a u rodbinskim ste vezama?
SIDRAN: Jeste. Rodbinski sam vezan za Kakanj.Ovdje je živio i umro moj dajidža Husejn Jukić.Danas je u Kaknju njegov mlađi sin Nedim, a starji je doktor nauka Omer Jukić, penzionisan,i nedavno preselio u Sarajevo. Dobio je unučad i mi se družimo.I sada je aktivan, u raznim komisijama koje se bave njegovom strukom u Akademiji nauka.To znači da sam jednim porodičnim dijelom i ja Kakanjac.Ne možete imati u Kaknju najbliži rod, a u njemu se osjećati tuđin.

KL: Imate značajn filmski i televizijski autorski opus. Malo je poznato da ste radili i jedan dokumentarni materijal o Kaknju?
SIDRAN: Da. Još u ratu sam radio jednu TV reportažu o Kaknju.Pamtim dobro da smo se penjali, odavde gledajući, na onu drugu stranu. Mislim da je Stavnja. Nije to je u Varašu. Ovdje je Ribnica i Zgošća. Znam da smo upoznali dvoje djece. Jedno je bilo iz pravoslavne porodice, koja je ovdje ostala i to dijete, ne mogu se sjetiti zašto, ali smo ga dobro pazili i to je bio jedan snažan dio te reportaže iz 1995. Godine.

sidran_tekst

KL:Dugo ste bili izvan fokusa javnosti. Polako pažljivo birajući pongdje se pojavite, kao što ste večeras u Kaknju?
SIDRAN:Desetak godina sam se bavio svojim zdravljem. Tri bajpasa i dva karcionama. Hvala Bogu ostao sam živ. Sretan sam što sam eto ponovo ovdje, kod vas.Sretan sam što vidim ove promjene. Što vidim ove stećke koji nisu replika, već su preneseni u ovaj divni prostor Doma kulture.

KL: Možemo li i prije nego završi večerašnje druženje sa Kaknjcima govoriti o porukama za ljude koji će Vas slušati?
SIDRAN:Pisac nije čovjek koji želi odaslati poruke, pogotova u mutno doba.Danas je svaka poruka delikatna. Ja sam pisac koji ima svoje čitaoce i poštavaoce u svim strankama, u svim političkim opcijama i nije mi do toga da kvarim svoje čitalaštvo.Svi su mi jednako vrijedni i na taj način nemam poruke.

KL: Ipak nešto ćete nešto poručiti?
SIDRAN: Imam poruku da se borimo za Bosnu.Da ne gubimo nadu, a mnogi su je izgubili. Mladim ljudima argumentima treba pokazati kako nije jedini izlaz bježanje iz domovine i traženje hljeba vani.To je ono šzta bih ja želio da se shvati kao poruka. Međutim književnost se ne bavi porukama. Književnost se bavi emocijama. Ljudskim osjećanjima. Prijateljstvima. Fenomenima ljudske duše.Pisci ponekad znaju ići ispred ljudi i njihovih misli.

KL: Puno ljudi objavljuje knjige. Pišu priče, pjesme, pripovjetke, romane... Imamo takvu pojavu i u Kaknju. Jeste li se možda upoznali sa nekim kaknjskim djelom?
SIDRAN: Nedavno sam dobio, od Omera, doktora nauka, tog mog inženjera jednu krasnu knjigu, anegdota iz rudarskog života. To je neko napravi ovdje. Neka mi bude oprošteno što nisam zapamtio ime. Starost donosi i tu pojavu, da imena ne liježu u mozak. Prekrasna je to knjiga anegdota. Znate li ko je to napravi?

KL: Fuad Breščić.
SIDRAN: E, jeste.Tu  knjigu stalno uzimam od Omera. On mi stalno nabavlja nove jer je  poklanjam svima koje hoću da razveselim. Smatrajte da i na taj način radim za Kakanj.

Adib Zekić/KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u