KakanjLive | Ponedjeljak, 21.08.2017. godine

Razgovor sa Josipom Pandžom - Drugi dio

11.03.2016. - Uoči početka košarkaškog takmičenja u Ligi 6, objavljujemo, obećani, drugi dio razgovora sa trenerom košarkaša Kaknja, Josipom Pandžom. U ovom nastavku čitajte kada je Pandža prvi puta dotakao košarkašku loptu? Kako je otišao na studij informatike, a onda nakon 18 položenih ispita odlučio da to nije njegov životni poziv? Šta povezuje kadetsko evropsko zlato i Košarkaški klub Kakanj? U prethodnom dijelu razgovora više smo pričali o KK Kakanj i osvajanju Lige 12, a ovdje više govorimo o Josipu Pandži i njegovoj fanatičnoj ljubavi prema košarci... Na kraju objavljujemo i riječi općinskog načelnika Kaknja Nermina Mandre, kojima je čestitao Josipu Pandži osvajanje BH Lige 12 sa košarkašima Kaknja

josip_utakmica

Nije bilo jednostavno pripremiti se za ovaj razgovor. Poslije prošlogodišnjeg osvajanja zlatne medalje sa kadeteskom reprzentacijiom BiH o Josipu Pandži sve je napisano i objavljeno. Ove godine sa košarkašima Kaknja, kojima je trener već treću sezonu, postao je šampion u Ligi 12. Do 19. kola prvu su poziciju dijelili sa sarajevskim Sparsom, a od 6. februara i pobjede u Višegradu, do kraja prvenstva bili su sami na tronu. Od jednog do drugog izbora sportista, na početku ove godine, širom BiH, Josip je na svakom izabran za najboljeg trenera. Iz do sada objavljenog, poznato je da roditelji Mladen i Goranka imaju starijeg sina Josipa i mlađeg Luku koji žive u Vitezu. Josip radi u Kaknju, Luka je srednjoškolac u Mostaru i već je izvjesno da neće biti košarkaš. Pozanato je da je Josip rođen 1987. godine u Travniku i to sa inverzijom organa. Ima srce na desnoj strani. Osnovnu školu i opću gimnaziju je završio u Vitezu. Upisao je pa poslije dvije godine napustio Informatički fakultet u Varaždinu, a zatim završio studij sporta, jer je shvatio da je košarka njegovo životno opredjeljenje. Pet godina je trenirao košarkaše Viteza, a zatim dašao na “vruću” klupu košarkaša Kaknja koje je sačuvao od ispadanja iz lige. Prošle godine kao selektor kadetske reprezentacije BiH popeo se na zlatni tron, na Olimpijadi mladih u Gruziji i na Evropskom prvenstvu u Litvaniji.

josip_mama

KL: Ima li nešto da nije objavljeno, a zanimljivo je u životu Josipa Pandže ?
PANDŽA: Vjerovatno nema. Imao sam veliki broj razgovora sa novinarima. Bilo je tu dosta različitih pitanja i zaista ne mogu da se sjetim da li ima nešto, a da nije spomenuto. Mislim da je sve o mom životu, koji nije imao neka velika i spektakularna dešavanja, objavljeno.
KL: Da li je odlazak u Varaždin na studij informatike bila Vaša želja?
PANDŽA: Da odem u Varaždin presudan uticaj imalo je društvo iz gimnazije, iz razreda. Čak i neki satriji košarkaši iz Viteza koji su studirali u Varaždinu. Nakon nekog vremena shvatio sam da sjedenje za kompjuterom nije moj stil života. Zato sam se vratio. Nije mi žao i to je iskustvo iz kojeg sam nešto naučio.
KL: Da li je u Varaždinu bilo igranja košarke?
PANDŽA: Bilo je, malo na početku. Težak je fakultet, kažu najteži informatički fakultet u Hrvatskoj.Nisam se stizao baviti košarkom i tu je moje aktivno igranje završilo. Poslije dvije ipo godine studija i 18 položenih ispita.
KL: Kako su roditelji primili povratak u Vitez, napuštanje studija?
PANDŽA: Definitivno bio je to šok, mada imamo i tada smo imali odnos međusobnog poštovanja. Smatrali su da mogu samostalno donositi odluke. Složili su se. Ipak, bilo je veliko iznenađenje.

Igrač mora biti dobar čovjek pa tek onda dobar košarkaš

KL: Možete li se sjetiti prvog kontakta sa košarkaškom loptom?
PANDŽA: Kao i svaki dječak prvo sam trenirao nogomet. Onda sam se nešto razočarao i došao na košarku. Tu mi je od trenera poklonjena posebna pažnja. Od jedanaeste godine života, osim perioda provedenog u Varaždinu, cijeli moj život je košarka. Mada sam u tom periodu studiranja ludo gledao i pratio košarkaške utakmice.
KL: Koji su to igrači i klubovi, recimo kao uzori?
PANDŽA: Nemam nekog idola. Puno je različitih osoba od kojih sam volio da učim. Uvjek sam se kod igrača i trenera oduševljavao lijepim ponašanjem. Uvijek sam birao one igrače koji se znaju ponašati tako da priznaju grešku, podrže svoga igrača, priznaju faul sucima.Igrač prvo mora biti dobar čovjek pa tek onda dobar košarkaš. Volim osobine na koje ljudi često ne obraćaju pozornost.

josip_dobacuje

Igrači mi sigurno nekada zamjere

KL: Da li ste Vi danas takav trener?
PANDŽA: Galimim i psujem bez potrebe. Volim da moji igrači budu izuzetno disciplinovani i uzorni, posebno jedan prema drugom, a onda i prema sudijama, protivnicima, publici. Nekada sam sebe mrzim. Sigurno postoje trenuci kada me mrze i igrači. Oni to izdržavaju jer su sigurni u napredak i razumiju moje dobre namjere.
KL: Da li vam igrači zamjere?
PANDŽA: Zamjerki ima. Mora da ih bude. Tamo je 12 glava i oni svi žele da igraju, svi hoće da se pokažu. Najvažnije je da nikad, ali baš nikad ne idem protiv čovjeka osobno. Idem protiv poteza koji je pogrešan. Nemam namjeru uvrjediti osobu, ali imam namjeru ukazati na grešku. Pokušavam da tako ne pristupam igračima. Imam afekte koji nisu na mjestu. Pokušavam kroz cijelu utakmicu biti miran. Agresivan pristup nikada ne opravdavam. Volio bih da ga nemam posebno na treningu, gdje to u neku ruku funcionira jer samo trener i igrači su u prostoru između četiri zida.

KK Kakanj i Mejdan pomogli u osvajanju evropskog zlata

KL: Ne tako davno, izjavili ste da je Vaš najveći životnih uspjeh pobjeda košarkaša Kaknja u Mejdanu pred prepunim gledalištem nad Slobodom iz Tuzle. Poslije toga dogodile su se zlatne medalje na Olimpijadi mladih i na kadetskom Evropskom prvenstvu. Sa KK Kakanj osvojili ste Ligu 12. Kako sada gledate na tuzlansku pobjedu?
PANDŽA: Mi smo se pred utakmicu u Tuzli nalazili u teškoj situaciji. Morali smo pobjediti Slobodu u Mejdanu, koja je vezala pet pobjeda. Ako izgubimo ispadamo iz lige. Sloboda je imala vrhunski sastav i četiri hiljade navijača. Nikada nisam igrao niti vodio ekipu pred tolikim brojem gledalaca. Većina mojih igrača također je prvi puta igrala pred toliko publike. Kao prva utakmica, u tom smislu, uvijek će ostati posebno urezana u sjećanju. Tokom utakmice sam glumio mirnoću. Nisam prenosio paniku na svoje igrače jer nam je smetala publika i pred njom je bilo teško igrati. Upravo taj Mejdan i ta atmosfera i ta gostujuća pobjeda u Tuzli pomogla mi je u Litvaniji i mogao sam se nositi sa punom dvoranom i domaćom publikom. Imao sam mirnoću i cijeli dan pred finalnu utakmicu prenosio sam je na kadete.Tako da su ta dva događaja zaista posebna. Postoji velika iskustvena poveznica između te pobjede Kaknja u Tuzli i pobjede zlatnih kadeta u Kaunasu.
KL: Kakav je Vaš trenutni selektorski status?
PANDŽA: Momci sa kojima je osvojeno kadetsko prvenstvo sada prelaze u selekciju U-17. Oni idu na svjetsko prvenstvo u Španiju. Meni je normalno da jedan selektor prati jednu generaciju. Apsolutno sam vezan za njih, upoznat sa kvalitetom i njihovim karakterima. O svemu što oni mogu ili ne mogu. Nema puno sreće u stalnim promjenama. Ja njih pratim ali nemam potvrdu da i ostajem njihov selektor. Ako ostanem imat ću kvalitetne i upotrebljive informacije. Ako ne ostanem, pratio sam ih jer su mi drage osobe i opet ništa ne gubim.

pandzapres

Tanjević - Josip je ista budala kao ja u njegovim godinama

KL: Jednom je Boša Tanjević trener evropske Bosne, rekao - Josip Pandža je ista budala kao i ja u njegovim godinama!? Godi li vam ovo poređenje?
PANDŽA: Godi. Kako ne bi godilo? Evropsko prvenstvo za kadete otvorilo mi je priliku da upoznam i slušam šta govore još neke trenerske veličine pored Boše Tanjevića. Prilikom susreta sa njima htio sam da oni pričaju. Oni imaju šta reći. Kada kažete “veličine” morate znati da su stvarno veličine. Konstantne rezultate ne može praviti loš čovjek, neko ko je lijen i negativme energije. To su psihološki vrhunske ličnosti i stručnjaci. Ne samo za košarku, već za odnose među ljudima i žiovot uopće. Svaki sam susret iskoristio da nešto naučim, čujem i primjenim.
KL:Uvjerili smo se koliko je košarka Vaša fanatična ljubav. Postoji li u Josipovom životu ljubav izvan dva koša i parketa?
PANDŽA: Ima, ljubav postoji.
KL: Kakanjka?
PANDŽA: Nije. Zadovoljan sam i sretan. Ona je u mojim očima posebna. Mi smo jedno dobro, super izdanje. Nadam se da će to tako i ostati.
KL: Da li vam je vrijeme za oltar?
PANDŽA: To se vjerovatno dogodi. Neću da forsiram.

nermin_josip

Čestitka Nermina Mandre - Josipu Pandži

Dok smo tražili sagovornike za izjave povodom osvajanja BH Lige 12, prošle subote nakon što su podjeljene medalje, prisustvovali smo i trenutku kada je načelnik Općine Kakanj prišao Josipu Pandži i čestitao mu na ovom uspjehu. Bio je to monolog pun komplimenata za Josipa Pandžu i njegov rad ali i njegov košarkaški tim. Josip je slušao, upijajući svaku riječ, iz njegovog lica je zračilo zadovljstvo, pri čemu nije ni trepnuo slušajući ove riječi Nermina Mandre:

- Hvala Ti na svemu. Hvala Ti u ime ovog naroda ovdje koji dolazi da bodri i prati košarkaške utakmice. Hvala Ti na energiji. Hvali Ti na strasti koju ulažeš. To ljudi znaju prepoznati. Hvala na promociji Kaknja, promociji košarke. Hvala na ovoj spektakularnoj atmosferi.Šta da ti još kažem? Ovo je iz srce. Ti znaš da ovo izlazi iz dubine moje duše, i to nakon svake utakmice. Drago mi je što smo napravili ovakav posao. Osjećam se dijelom ovog uspjeha ali ništa ne bi bilo da nije Tebe. Jer naši košarkaši po zvaničnoj statistici na basket.ba, nikada nisu kao individualci košarkaši sa najviše skokova, sa najviše poena, najviše asistencija, ponekad se desi neki izuzetak. Svi daju toliki doprinos, da su po poenima smješteni između sedam i 13 postignutih koševa, pri čemu momci ginu. To je tim. To je jednostavno fantazija. Svaka Ti čast. Kada bi neko htio svoj tim pojačati nekim od naših košakaša namučili bi se da izaberu. Ne bi znali koga bi. Jer Ti si složio Tim da bude najbolji. Zato, Hvala Ti. To samo Ti možeš.

Josip je uspio reći: - Hvala, a onda je uslijedila još jedna pohvala. Do neki dan, član Upravnog odbora Košarkaškog saveza BiH, Nermin Mandra je rekao i ovo: Nedavno sam rekao Ti si naš reprezentativni selektor i trener. Mi ne trebamo tražiti drugog.

Pandža je samo još jednom uz čvrst zagrljaj i stisak ruke rekao - Hvala.

Intervju - PRVI DIO

Razgovarao i bilježio: Adib Zekić/KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u