KakanjLive | Petak, 15.12.2017. godine

Profesor Ljubojević organizovao druženje Kakanjaca

31.10.2016. - U posljednjoj oktobarskoj noći, ove godine, u bivšem Kinu Radnik, u organizaciji Profesora, družili su se Kakanjci

Generacije Kakanjaca Dragana Ljubojevića pamte kao profesora fizičkog vaspitanja, trenera FK Rudar, i kao pionira privatnog poduzetništva u turističkoj djelatnosti među Kaknjcima još od Olimpijade u Sarajevu pa do razvoja hotelijerskog posla na Jadranu. Od svega najčešće i najupečatljivije, “Kakanjca” Dragana Ljubojevića, imenujemo i prepoznajemo kao Profesora.

Profesor je prije izvjesnog vremena odlučio da na jednom mjestu okupi sve Kakanjce koji u posljednjoj oktobarskoj noći ove godine žele i mogu doći, danas u prostorije Pastoralnog centra, nekada Radničkog doma, potom Kina Radnik.

Ljudi koji su se večeras na poziv Profesora družili, prostor u kojem je priređena zabava sa bogatom foto izložbom, uglavnom pamte kao Kino Radnik. Mnogi od njih su ovdje prvi puta i odgledali Vinetua na velikom platnu ili bili sudionici neke od školskih priredbi ili zasjedanja nekog od ondašnjih radničkih ili političkih okupljanja...

I baš kao što ovaj prostor pamte kao Kino Radnik, poziv za ovo druženje bio je upućen i naslovljen za Kakanjce tog vremena iz Gornje, Srednje i Donje kolonije, Kakanjce iz Sindikalnog naselja, iz Albanije, Varde, Dragića i za sve ostale... Ko je došao došao je. Ko nije doćiće do godine. Međutim, neki nisu mogli doći. Da su među nama došli bi. Njihove fotografije, kao i fotke mnogih drugih ljudi, događaja i kakanjskih kutaka bile su izložene u velikoj izložbi koju je Profesor zajedno sa Mirsadom Mujagićem, uređivao i pripremao za ovaj dan. Oživljene su uspomene. Pomenuti su ljudi, od “uličara” i odžačara , do inženjera, sportista, dirktora, doktora...

Nema više mirisa lipa Gornje kolonije. Nema Donje kolonije. Sindikalno naselje je nestalo još prije ovih kolonija. Srednja kolonija prkosi vremenu. U toj bivšoj Miskinovoj, barake su našminkanije, sa novim fasadama i novim dogradnjama, pomalo miruhnu na Crnu rijeku, vruć kesten, bozu i limunadu kod Aslanijevih ili kod Hajroša... Profesor Dragan je večeras pokušao vratiti vrijeme. Uspio je za sve one kojima ono znači puno više od onoga koje danas žive, ovdje ili daleko... Daleko od stadiona na haldiji, daleko od Partizna kod kuće i podruma Nikolića, daleko od baraka i dvorišta Dusperovih. Od Benta, Lisina, Albanije i od Kapije Rudnika.

Daleko, daleko od kina Radnik...

E, moj Profesore!?

A.Zekić/KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u