KakanjLive | Ponedjeljak, 25.03.2019. godine

Oprostili smo se od Hamze Frljka

14.03.2019. - Listajuće neka stara izdanja štampe iz polovine prošlog stoljeća, našli smo određeni broj kozerija koje je pisao Hamza Frljak. Jednu od njih objavljujem danas, sedam dana nakon što smo se oprostili od Hamze i ispratili ga u vječnost

Prije sedam dana, 07. marta 2019. godine, oprostili smo se od prijatelja i komšije, od Hamze Frljka jednog od građana Kaknja čiji doprinos kulturi i obrazovanju, nema mjerne jedinice kojom bi se mogao izvagati, vrednovati. Nikada nije insistirao, niti u prvi plan stavljao sebe, svoj rad, vlastiti doprinos kvalitetu obrazovnog, kulturnog, umjetničkog života Kaknja i njegovih stanovnika. Imao je vlastite poglede na društvene pojave, na život uopšte, otvoreno i bez ustručavanja je govorio o njima, uglavnom na različitim forumima, tamo gdje je to trebalo reći i tamo gdje su sjedili ljudi koji su mogli uvažiti njegovo mišljenje i nešto promijeniti. Upoznao je najeminentnije glumce, režisere, kompozitore, književnike, scenariste sa prostora bivše države i omogućavao Kaknjkama i Kaknjcima da uživaju u njihovom stvaralaštvu. Puno je znao o njihovom životu i zanao bi ispričati anegdotu ili sjećanje na Branka Ćopića, Ćamila Sijarića, Gertrudu Munitić, Ljubu Tadića, Hajrudina Šibu Krvavca... i da ne nabrajamo. S njegovim odlaskom, u 84. godini života nepovratno su otišla i sva ta sjećanje i sve te priče koje nisu ostale zapisane. Šteta.

hamza

Kozerija-Razlog za smijeh

Kažu da se razni narodi smiju raznim stvarima.
Tako je, na primjer, nekim narodima daleke Azije najsmješnije to kada neko padne sa palme, berući plodove. Zaista smiješno!
U nas nema palmi, ne penjemo se po drveću, pa nam otpada ta mogučnost za smijeh.
Ali, i pored toga, sa pomenutim narodima imamo jednu veliku sličnost.
Naime, i mi se najradije smijemo padovima i padanjima pojedinih ljudi, pojedinaca – kako bi to rekao Pero Diskusija.
Taj Pero stalno diskutuju, pa bio na kakvom sastanku, ne bi. On m,nogo voli diskusije.
Diskutuje, tu i tamo, i smije se. Grohotom se smije. Najsmješnije mu je kada vidi ili čuje da je neko pao.
Mislite sa drveta? Ne.
Radi se o padanjima, a zna se: jedino se može pasti sa više na niže, a ni u kom slučaju obratno: sa nižeg na više. I još nešto: pad je veći što je veća razlika između nadmorskih, tarifnih ili pravilničkih visina između tačke sa koje se palo i začke na koju se palo.
Tako se tu skoro desilo jednom čovjeku da je sasvim nenamjerno i nehotice pao. Siguran sam da je to bilo nenamjerno, jer zaista niko osimsamoubica ne skače namjerno sa visine u dubine. A čovjek, o kome je riječ, nikada nije ni najmanje pokazivao bilo kakve samoubilačke namjere. Naprotiv: bio je veliki optimista, možda i pretjerano za naše svakodnevne pojmove.
Taj čovjek, nazovimo ga Zbrajalo se namjerno zabunio pri zbrajanju i sasvim nenamjerno pao sa stolice odakle sigurno nije brao banane, ali ...
Pero Diskusija, vidjevši taj pad, razdiskutovao se:
- Znao sam ja da će on pasti. Sigurno sam znao. Vidio sam, brate dragi, to bi i ćorav čovjek vidio. Uvijek ima para kada ih niko nema, lijepo živi, dobro se odijeva, po zadnjoj modi, putuje, ženi poklone kupuje...
Ha, haa, haaa! Kažem vam: znao sam. Nikome, doduše, nisam pričao, nezgodno je, znate. Neko bi možda pomislio da mrzim tog čovjeka, da protiv njega imam nešto lično.
Ha, ha, ha! Zbrajalo pade, odletje.
A ne mrzim ga, žao mi ga je, iskreno govoreći. Dobar je prema meni bio.
Zato i nisam ustajo protiv njega. Sve honorare mio je na vrijeme isplaćivao i nikada nije cjepidlačio. Vjerujte da mi ga je iskreno žao.
Ovaj novi blagajnik mi zagleda u iskaze, provjerava, proračunava i prebraja i stotinu nekakvih drugih čuda izmišlja.
A drug Zbrajalo nije bio uopšte sitničav čovjek. Ja njemu iskaz, a on: tap, tap, tap.
- Evo ih, druže Pero, sve nove. Ispod čekića. Jutros izašle.
- Jeste, pade bogami. Gadno mu zbrojaše: osamnaest mjeseci. Ni dan više ni manje. Možda bi se i gore proveo da na sudu nisam rekao da je dobar, susretljiv prema strankama, uslužan.
Jest, pade čovjek kao s kruške. A šta mu možemo?
Ne znam da li je vama ovdje nešto smiješno?
Kako vidite, Peri jeste.
Ima nešto čemu se i ja smijem. Dok mi je Pero pričao, meni je nešto bilo veoma komično i smijao sam se.
Šta ćete, ljudi su takvi. Ne smiju se uvijek istim stvarima. Svako ima svoj razlog za smijeh.

Hamza FRLJAK/KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u