KakanjLive | Nedjelja, 18.11.2018. godine

IMAMOVIĆ-Priprema kapaciteta nužnost za rad i razvoj

20.06.2018. - Intervju Direktora Rudnika Seada Imamovića za Našu riječ objavljen u broju 3954 od 19. juna 2018. godine

seadintervjuvelika
Direktor Rudnika Kakanj je Sead Imamović, diplomirani inženjer geologije. Rođen je 15.09.1960. godine. Magistar je tehničkih nauka.Do imenovanja za vršioca dužnosti direktora Rudnika „Kakanj“ radio u Javnom preduzeću „Vodokom“ Kakanj. U periodu od 1985. do 1992. godine stručne geološke poslove obavljao u Rudniku mrkog uglja „Zenica“ i to u organizacionom dijelu ovog rudnika u Biloj. Ratno vrijeme, period od 1992. do 1994. bio zaposlenik Rudnika „Kakanj“.U stručnom i menadžerskom radnom angažmanu od 1994. godine radio je kao inženjer, rukovodilac tehničke službe, pomoćnik direktora za tehničke poslove i direktor JP „Vodokom“ Kakanj.Obavljao je dužnosti člana Upravnog odbora u Javnom preduzeću za slivno područje Save i u Rudniku mrkog uglja „Zenica“.Posjeduje niz certifikata kao što su: certifikat stečajnog/likvidacionog upravitelja i certifikat korporativnog upravljanja.Za vršioca dužnosti direktora Rudnika mrkog uglja „Kakanj“ imenovan je 11.05.2018. godine i to na mandatni period od šest mjeseci, počev od 14.05.2018. godine.

NAŠA RIJEČ:Dužnost direktora Rudnika preuzeli ste polovinom prošlog mjeseca. Sada je polovina juna i šta nakon nešto više od 30 dana možete reći o Rudniku i o tome u kakvom stanju ste zatekli poslovne i proizvodne tokove?
IMAMOVIĆ: Upravljanje u Rudniku je vrlo složen projekat. Složen je sa aspekta djelatnosti i vrlo odgovoran posao koji iziskuje spremnost, odlučnost, znanje i vještine u rukovođenju. Rudnik ima i tradiciju dužu od jednog stoljeća, a to znači i kvalitetne kadrove, vrijedne rudare te veliki društveni značaj za lokalnu zajednicu i šire. Dolaskom na dužnost zatekao sam 1710 zaposlenih radnika od čega 284 invalida rata i invalida rada. Dva aktivna eksploataciona polja u jamama Seoce i Begići-Bištrani gdje se ne postižu planirani rezultati kako na otkopavanju tako i na pripremanju kapaciteta. Na Površinskom kopu Vrtlište zatekao sam rezultate na proizvodnji uglja koji se realiziraju u skaldu sa planom, ali ne i planske rezultate na pripremanju novih kapaciteta, odnosno otkrivci čvrste jalove mase.

Konsolidovati podzemne kapacitete

NAŠA RIJEČ: Proizvodni i finansijsko ekonomski tokovi u ovoj u odnosu na prošlu godinu nalaze se u izvjesnom padu. Kako izgleda stvarna proizvodno poslovna slika Rudnika?
IMAMOVIĆ:Ukupna realizacija godišnjeg plana na uglju je oko 85 odsto u odnosu na plan. Proizvodno imamo stopostotno ostvarenje sa Površinskog kopa, dok je podbačaj u ostvarenju plana na uglju vezan za jamske kapacitete. Otkrivka čvrste jalove mase je također oko 15 odsto ispod plana, dok je šira i uža priprema na otvaranju novih jamskih kapaciteta realizovano sa oko 25 odsto plana i to je najveći problem podzemne eksploatacije. Posmatrano sa finansijskog stanja, specifikacijom svih obaveza došao sam do zaključka da je naredna proizvodnja opterećena vremenskim periodom od dvije godine i šest mjeseci, ako za osnov uzmemo prihod od 81 milion KM koliko je ostvareno u prošloj godini. To je vremenski period potreban za servisiranje akumuliranih, bez servisiranja tekućihobaveza.Najviše je obaveza za doprinose na i iz plata za ranije periode, oko 79 miliona. Prema dobavljačima su obaveze u iznosu od 14 miliona, kreditna zaduženja su preko deset miliona. Zbog smanjne proizvodnje uglja od početka godine akumulira se i gubitak za ovu poslovnu godinu.

sead_imamovic_06

NAŠA RIJEČ: Šta treba uraditi za izlaz iz postojećeg stanja?
IMAMOVIĆ: Realizacijom planskih vrijednosti na proizvodnji uglja očuvala bi se kakva-takva likvidnost. Kontinuirani problem je otvaranje novih jamskih kapaciteta, a tome treba dodati nedovoljnu istraženost ležišta i upotrebu radne snage i mehanizacije za te poslove. Pravovremeni i kvalitetni istražni radovi i preraspodjela radnika kojom će se uvijek imati dovoljno radilišta u užoj i široj pripremi prioritetne su mjere za približavanje planskim parametrima u podzemnoj eksploataciji kako kratkoročno, tako i dugoročno. Kapaciteti na koje se računa su otkopna polja u Begićima, preostale rezerve u jami Seoce, a ozbiljna alternativa su otkopna polja na području jame Ričica. Eksploatacija u jami „Begići-Bištrani“ u prethodnom periodu je obavljana u Prvom otkopnom polju. Priprema se Drugo otkopno polje. U oba nas prate tektonski poremećaji koji prouzrokuju zastoje i stagnaciju. To je trenutna faza. Neophodno je izvršiti revizije i dodatna istraživanja, elaboriranje rezervi i tačno definirati operativne i strateške pravce u podzemnoj eksploataciji uglja.

Nužnost formiranja vanjskog odlagališta

NAŠA RIJEČ: U kojem pravcu treba ići da bi se razriješila problematika pripremanja kapaciteta na Površinskom kopu?
IMAMOVIĆ: Izašli smo iz faze zastoja u pripremanju izgradnje hidrotehničkih objekata u dolini rijeke Ribnice, bez čega nema vanjskog odlagališta a time ni razvoja i eksploatacije uglja na Piovršinskom kopu „Vrtlište“. Završetkom izgradnje zatvaračke komore i završetkom preostalog ulaznog dijela tunela ućićemo u fazu projektovanog uvođenja rijeke Ribnice u tunel i steći uvjete za izgradnju brane i dobijanje potrebnih dozvola za dugoročno plansko odlaganje jalovinskih masa sa PK „Vrtlište“ čime bi se Kop dovodio u projektovane kapacitete na proizvodnji uglja i na odlaganju i transportu jalovinskih masa. Izrada zatvaračnice sa elektro tablastim zatvaračima bezuslovamn je naredni korak, kojeg treba odraditi u naredna tri-četiri mjeseca. To je od posebnog interesa za Rudnik, lokalnu i širu zajednicu obzirom na nemile događaje koji su se prošle godine desili na autopotu i izlazu tunela u Tičićima. Poslije toga ćemo imati mogućnost definitivnog okonturivanja vanjskog odlagališta dovodeći ga u projektovano stanje.Naravno, sa aspekta razvoja površinske eksploatacije u našem Rudniku fokusiranost na novi Površinski kop „Repovački potok“ i otkopavanje uglja sa ovog kapaciteta je nužnost u koju planski ulazimo.

NAŠA RIJEČ: Nedavno je počela sanacija klizišta u Barama.To je dio odgovornosti prema lokalnoj zajednici.Kada o tome govorimo onda se pitanje plaćamnja koncecija od strane rudnika nameće samo po sebi. Kako ocjenjujete propise i zahtjeve zajednice o koncesijama?
IMAMOVIĆ: Sanacija klizišta u Barama je i zakonska i moralna obaveza. Štete koje su nastale djelimično se mogu nadoknaditi sanacijom i povratkom stanovnika u svoje domove, ali će trajno biti tehnički i biološki rekultuivirano područje odlagališta Bare. Moći će poslužiti razvoju lokalne zajednice. Kada je riječ o koncesijama obaveze Rudnika su da poštuje pozitivne zakonske propise koji definiraju ovu oblast. Trenutno su u fazi pregovori zasnovani na zakonskim propisima i tradiciji dobrih i prijateljskih odnosa i na tim principima treba pronaći kompromisno rješenje, ne samo za koncesije, već sva pitanja koja se međusobno tiču Rudnika i lokalne zajednice.

sead_imamovic_07

NAŠA RIJEČ: Šta će biti najveći poslovni izazov Rudnika u narednom periodu?
IMAMOVIĆ: Donošenje strateških odluka. Osiguravanje potrebnih količina uglja u budućnosti za realizaciju energetskog bilansa. Zatim osiguravanje reprodukcijske finansijske sposobnosti te realizacija interesa Rudnika u dokapitalizaciji, odnosno, realizaciji preostalih sredstava u investicijskom smislu od strane „Elektroprivrede BiH“. Posebno će biti važno donošenje strateških odluka kada je u pitanju podzemna eksploatacija uglja. Tu su već pomenuti projekti hidrotehničkih objekata i konačno formiranje vanjskog odlagališta Ribnica. To je osnovni preduslov za površinsku proizvodnju uglja i osiguravanje dovoljnih količina uglja za proizvodnju električne energije.

Na svakom radnom mjestu unaprjeđivati rezultate rada

NAŠA RIJEČ: Sa tog stanovišta kako bi glasila poruka zaposlnima u Rudniku?
IMAMOVIĆ: Obzirom da aktuelni trenutak nije ohrabrujući kada je u pitanju realizacija plana proizvodnje u jamskom subsektoru neophodan je maksimalan angažman kako nadzarno tehničkog osoblja tako i svakog radnika. Poštivanje mjera lične i kolektivne sigurnosti je u prioritetnoj ravni kao i izvršavanje svakodnevnih operativnih zadataka da bi se realizirali planski ciljevi. Redom, radom i disciplinom svako treba čuvati svoje radno mjesto i na njemu unaprjeđivati rezultate rada. Imamo savremenu i soficitiranu opremu i to je imovina koja se mora čuvati i odgovorno koristiti. Operativno, sada je najvažnije zadržati dostignutu proizvodnju sa „Vrtlišta“, povećati realizaciju plana na užoj i široj pripremi u jamama, što prije osposobiti rad širokog čela u Drugom otkopnom polju jame „Begići-Bištrani“ i time povećati proizvodnju uglja. Sa povećanom proizvodnjom povećat će se i prihodi, a samim time i likvidnost za izmirenje obaveza prema radnicima, fondovima i dobavljačima. 

NAŠA RIJEČ/Adib Zekić

 

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u