KakanjLive | Četvrtak, 14.12.2017. godine

HASAN ČAUŠEVIĆ - Nemam problem odlaska sa funkcije

27.01.2016. - Hasan Čaušević, nakon isteka mandata i još nešto više od toga razrješen je dužnosti direktora Termoelektrane Kakanj. Imenovan je Enver Merdić i formalno pravno uz izvršavanje propisanih smjernica, ovu je dužnost počeo obavljati.Razgovarali smo sa gospodinom Čauševićem, a najavili smo se na razgovor kod gospodina Merdića. Evo šta nam je sve rekao Čaušević o vremenu provedenom na poziciji direktora

hasan4

Razgovarali smo sa gospodinom Čauševićem o vremenu provedenom na poziciji direktora. Dobili smo niz zanimljivih i poučnih odgovora. Jedan od njih je da svaki mandat ima svoje trajanje i da toga svaki direktor treba biti svjestan još kada stupa na funkciju. Zato danas kada odlazi sa ove dužnosti, Čaušević ističe da nema problem odlaska sa funkcije direktora.Uostalom, preporučujemo da ovaj razgovor pročitate do kraja.

KL: Kada se čovjek imenuje na određenu funkciju, istovremeno proživljava spozanju da dolazi na neki mandatni period. Kako se to doživljava?

ČAUŠEVIĆ: Kada sam imenovan znao sam da je to početak mandata i da nijedan mandat nije vječan i da ima svoje trajanje. Ko to nerazumije i ko to ne shvati na početku onda ima problem. Ima problem i sa samim sobom i sa okolinom. Potpuno sam realan. Znam da je ovaj mandat ograničen i da je trajao toliko koliko je trajao. Radaeći ovaj zahtjevan posao uvijek sam se trudio da ga radim odgovorno i na najbolji način. Uvijek ima onih koji mogu raditi bolje. Nikada ne mogu tvrditi da sam najbolje radio, radio sam najbolje što sam znao. Da li je to najbolje u odnosu na sve druge, to je drugo pitanje.

OBNOVA TERMOELEKTRANE SE MORA NASTAVITI

KL: Šta je posebno važno na čemu ste radili i u čemu je vrijednost upravljanja koje ste proveli kao direktor Termoelektrane?

ČAUŠEVIĆ:Važno je da kažem, i do sada sam koristio priliku da o tome govorim. Pojavila se informacija o stanju elektrana u regionu kojom je saopšteno da će 13 termoelektrana, poslije 2022. godine, biti zatvoreno. Ta ocjena nije pravilno prenesena. U informaciji stoji da svih 13 elektrana u regionu nezadovoljavaju direktive zaštite čovjekove okoline i energetske efikasnosti. Tamo piše da se trebaju obnoviti ili zatvoriti. Neko je preskočio riječ obnoviti i objavio zatvoriti. Meni je ovo bilo poznato godinama. Godinama se u Energetskoj zajednici jugoistočne Evrope, čija je članica i Bosna i Hercegovina, jasno naglašava obnova. Vrijeme provedeno na mandatu sam provodio u projektima obonve Termoelektrane. Obnova se mora nastaviti. Ko dođe poslije mene, a ne bude to radio doći će u situaciju, da se iza te riječi obnova pojavljuje druga riječ zatvoriti. To je mogućnost koja izgleda zastrašujuće i za Kakanj i za rudnike, za sve zaposlene, za građane, za ovaj region. Ništa nije vječno. Ova Termolektrane je 60 godina u radu. U njoj se 60 godina proizvodi.To je otprilike jedan ljudski životni vijek. Razumljivo je, ukoliko ne bude obnove, a dođe 2020. onda smo već zakasnili. Proglasit će vas, dotrajalim, prevaziđenim nerentabilnim i neće biti vremena za obnovu. Onda slijedi najgori scenario. Mislim da je i nafaka i sudbina ove Termolektrane da se ovdje u ovim okolnostima okupila ekipa koja razmišlja na sličan način i nameće obnovu Termolektrane, kako bi je spasili i osposobili za narednih 30 godina. Sad postoje preduvjeti i šansa. Obnovili smo dosta naših postrojenja ali se to ne vidi izvana. Uložili smo u obnovu kotlova, turbina, elektro postrojenja, uložili smo u upravljanje, uložili smo u zaštitu čovjekove okoline i dobili ogromne efekte. Prema tome Termoelktrana Kakanj sada ima veliku šansu. Sljedeći veliki projekti su odsumporavanje, denitrifikacija i izgradnja Bloka 8. Sve su to realni projekti ako neko vidi da smo kadri i sposobni realizirati najzahtjevnije direktive Evropske unije.To su zaštita čovjekove okoline, obnavljanje postrojenja, očuvanje postojećih radnih mjesta i tako dalje.

RAD SE UVIJEK ISPLATI

KL: Kojim alatima, kakvim inicijatvama se to postiže?

ČAUŠEVIĆ: Radeći ove četiri godine, zajdno sa saradnicima, uradili smo dosta. Mislim da je ostalo još više posla i mora se raditi jer samo upornim radom dokazat ćete i nevjernim tomama i vječitim nerealnim kritičarima da se rad isplati, mada se na njih ne treba toliko osvrtati. Onaj ko čini promjene uvijek je na meti kritika i uvijek će biti.To neko ne može podnijeti. Nekome je to teško. Međutim to je dio života. Mislim da je u Bosni i Hercegovini bitno imati poduzetnički duh. Nije poduzetništvo karakteristika samo privatnog sektora. Svako mora biti poduzetan bez obzira na vlasništvo preduzeća. Bilo ono privatno ili državno. Ovdje smo u tom smislu promijenili filozofiju i Termolektrana sada izgleda značajno bolje nego ranije i vjerujem da će biti još bolje.

hasan3

IMAO SAM OSNOVNU VIZIJU ŠTA ĆU RADITI KAO DIREKTOR

KL: Kada ste dolazili na mjesto direktora, jeste li imali takvu viziju, kako će izgledati Termolektrana kada budete odlazili sa mandata? Pitam zato što znam da je puno urađeno unutra. Ljudi Termoelektranu sada doživljavaju  kako je izvana vide i pretpostavljaju da je tako unutra. Međutim to se ne vidi. Jeste li mogli pretpostaviti da će ovako izgledati. Jeste li htjeli prije četiri godine da ovako izgleda?

ČUŠEVIĆ: Jesam htio ali nisam mogao imati potpunu pretpostavku. Teško je to. Nastale su okolnosti u kojima je to bilo moguće i mi smo ih iskoristili. Ovo još može biti bolje. Iskreno, jesam dijelom, ali u potpunosti, to nisam ovako vidio. Kako je mandat prolazio, nastajale su okolnosti tako da sam mijenjao pristup i koncept.Tako smo došli do ovih rezultata i potpuno nove percepcije objekata Termoelektrane.Moglo je biti i bolje. Teško je nešto mijenjati što je bilo jučer. Danas se boriš za promjenu. Prema tome moj je odgovor, kada sam ulazio u mandat imao sam osnovne vizije onoga šta treba da radim. Jako teško je definisati vizije precizno.Nikada ne znate šta vam se u nekom periodu može desiti i zaustaviti planove.Da sam imao namjere mijenjati neke stvari u Termoelektrani, - imao sam.Iskreno.

KL: Kako to ocjenjujete, koliko ste uspjeli. Plan ste prebacili ili podbacili. Ima li još želja za promjenama?

ČAUŠEVIĆ: Prvo i najosnovnije, stabilizirali smo rad naših postojenja. Nema više čestih ispadanja zbog kvarova. Uložili smo puno u kotlove i kotlovska postrojenja, u turbine, upravljanje i automatizaciju, zaštite i da ne nabrajam. Tu je uspjeh evidentan. Uspjeli smo dosta toga u ekologiji, ali nismo završili sve projekte i kada bih procentulno cijenio realizaciju to je negdje 70 posto. Ne ispunjeni dio su više objektivne a manje subjektivne okolnosti.Neki su se projekti ugovarali i duže od godinu dana jer to diktiraju propisi o javnim nabavkama.To su uglavnom odgađanja zbog žalbi i tužbi potencijalnih izvođača radova.

SAZRELI SU UVJETI ZA NOVU ORGANIZACIJU

KL: Šta je ostalo neodrađeno a da će Vam biti žao?

ČAUŠEVIĆ:Nismo odradili izmjene sistematizacije i organizacije radnih mjesta.Sazreli su uslovi i vrijeme da se to uradi na drugačiji način. To znači da treba pronaći način da se bolje i više stimulišu zaposlenici. Nekada smo imali sistem stimulacije koji je ukinuto i sada imamo sistem uravnilovki i to mi se ne sviđa. Bio je pokušaj da se nova organizacija implementira na nivou Elektroprivrede. Međutim kada se došlo u određenu fazu shvatilo se da to nije dobro, da bi to moglo izazvati određene podjele u Elektroprivredi, a podjele nikada nisu donosile dobro. Neko zajedništvo uvijek je bolje od dezintegracije. Očekujem da će se nova Uprava time baviti, s obzirom da će distribucija izaći iz Elektroprivrede i Elektroprivreda će ostati proizvođač i snabdjevač električnom energijom. Ako budem učestvovao u tome mislim da se mora sačuvati stečeni standard, zadržati sve zaposlene i nastojati zaposliti nove ljude.Ne pripadam politakama koje zagovaraju smanjenje plata, smanjenje broja zaposlenih i tome slično.Sasvim sam drugi tip. Ja sam za više rada, za više zarađivanja kroz rad i da što više ljudi radi. Politika smanjenja plata je politika koja vodi ka siromaštvu. Znam da će neki reći e pa kod vas su plate dobre. Jesu. Ne treba nastojati da se plate u Elektroprivredi smanje. Treba nastojati da se drugima plate podignu i dođu na nivo kao u Elektroprivredi. To treba biti cilj, a ne približavanje manjim primanjima.Tako se ide prema siromaštvu, kao jadu.Nije ovo ni lako reći ni napraviti. Treba više raditi. Treba stvarati. Ja nisam shvatio da su javni radovi samo izgradnja autoputa ili izgradnja nekog velikog energetskog objekta. Javni rad je i nabavka od deset hiljada maraka. Sve su javni radovi. Sve što više radite, više proizvodite angažujete više firmi da svi rade i da svima bude bolje.I zato se u javnom sektoru i javnim preduzećima mora pokretati taj poduzetnički duh.Mislim da sam taj duh pokrenuo u Termoelktrani i u tom pravcu svi trebaju razmišljati.

TEŠKO JE DONOSITI ODLUKE O SUDBINI LJUDI

KL: Ujednačnost, odnosno uravnilovka u vrednovanju da li Vam je onemogućavala upravljanje ljudskim potencijalima? Čovjek nije mašina i zna ga zaboliti duša, radi odluke koju je donio direktor? Šta Vam je bilo najteže kada je u pitanju taj upravljački segment?

ČAUŠEVIĆ: Upravljanje ljudima je uvijek teško. Ljudska bića imaju vrline i mane. U današnjem vremenu svi su osjetljivi. Sistem uravnilovke nije dobar. Ima te onih koji se u takvom sistemu dobro snalaze.Oni koji rukovode teško ih mogu mijenjati.Sa druge strane imate one koji dođu na posao i rade i više nego što trebaju.Imaju u sebi nešto drugo. Imate i one koji gledaju da ništa ne urade, ili da urade dio posla, a dio će ostaviti za sutra ili nekom drugom. Onda je sukob neminovan. Kada ulazite u sukob onda ulazite i u lični sukob. Onda to nije profesionalni odnos, nego se imenuje kao lični duel.Svaki zaposlenik koji se tako ponaša obično to definiše kao da ga direktor mrzi ili ga mrzi šef i ima zle namjere. Ne kažem da među rukovodiocima nema i onih koji ponekad u nečemu i pretjeraju, ali ja sam radio u timu i sa ekipama koje su dosta korektne i tamo gdje se pojavljivao konflikt, ja sam ulazio da se umiješam. I pokušam to riješiti na najbolji mogući način.Ima onih koji se na mene ljute. Ako idete linijom nezamjeranja neće se niko ljutiti. Ako nekome zamjerite što nije uradio posao onda morate očekivati da će se ljutiti na Vas, da će Vas možda mrziti i jedva čekati da Vas neko promjeni i da će pisati i govoriti protiv Vas. To je naš usud. Moramo to mijenjati. Često kažemo kako je u Njemačkoj?  Kako tamo svi rade i nema zamjeranja. Ja nisam za princip koji je za nesigurnog zaposlenika ali sam i protiv sistema koji zaposlenika čini presigurnim. Mora biti nešto između, da je zaposlenik siguran u izvor egzistencije, sa nekom dozom nesigurnosti ako ne izvršava svoje zadatke.

KL: Mogu li se iz direktorskih odluka, bez obzira da li se radi o ljudima ili projektima isključiti emocije?

ČAUŠEVIĆ: Mogu. Iskreno mogu. Nekada je to teško. Bio sam u poziciji kada određeni radnici naprave teži prekršaj.Onda razmišljate o djeci i porodici. Ako kažnjavate, faktički ne kažnjavate samo tog zaposlenika. Kažnjavate porodicu, djecu koja se školuju. Onda emocija proradi. Tu čovjek mora imati malo sluha i pokušati naći neku dimenziju.Ako se ne može ljudski onda se emocija mora isključiti.

KL: Jeste li imali mogućnost da nagradite ljude koji od sebe daju i više nego što treba? Govorili ste da ima takvih ljudi?

ČAUŠEVIĆ: Nastojao sam da inženjerima i tehničarima, naročito onima koji su dali veći doprinos od traženog, ima tu i pravnika i ekonomista, nastojao sam da pronađem neku satisfakciju, obično odlaskom na neku edukcaiju, službeni put, da im učinim neki ustupak kada im za privatne obaveze treba izaći u susret. Jako puno cijenim one koji rade i vrijede i većina je takvih u Termoelektrani. Ima i onih kao i u svakoj drugoj sredini, rekao sam dobro se uklope, dobro se snađu, izuče pravilnike i zakone i onda pokušavaju manje raditi za istu platu.

CIJENA DIREKTORSKE POZICIJE

KL: Javno su Vas prozivali i napadali najčešće oko zapošljavanja. Sve ste to amortizirali i primili te udarce na nogama i čiste savjesti.Kako?

ČAUŠEVIĆ: Realno, vrijeme u kojem živimo je jako teško vrijeme. Veliki je broj nezaposlenih.Više puta sam o tome govorio. Posebno, mnogi imaju veliku želju da rade u Termoelektrani. Primamljiva firma za zapošljavanje i onda su tu najveći pritisci.Posebno je jako teško javno govoriti koje sam pritiske imao iz vlasti i politike. Sve to radeći stekao sam više neprijatelja nego prijatelja. Dio familije, također mi nije naklonjen. Izgubio sam dio prijatelja kojima nisam mogao izaći u susret. To je posao za kojeg sam volio da je neko drugi radio umjesto mene. I to je dio direktorskih odgovornosti. Posao prijema će u budućnosti biti još teži i složeniji.Uvijek sam tražio da se za nezaposlene pronađe neko rješenje. Predlagao sam i mislim da je rješenje za nezaposlene u reindustrijalizaciji Bosne i Hercegovine. To znači da se vratimo našim djelatnostima koje su zapošljavale veliki broj ljudi. Imali smo fantastične drvo prerađivačke kapacitete, zatim tekstilne industrije koja ne radi. Sve se uvozi. Imali smo metaloprerađivačku industriju. To su bile firme od uglede. Imali smo ih i u Kaknju. Privatizacija je dovela do katastrofe. Nisam protiv privatnog sektora. To su dva odvojena procesa. Privatni sektor jedan, a privatizacija drugi. Ovaj prvi snažno podržavam i podržavat ću, ali privatizacija ili proces prelaska državnog vlasništva u privatno to se odvijalo i odvija pogrešno. Taj proces je uništio veliki broj radnih mjesta. Uništio je industriju. Veliku industriju koja je zapošljavala veliki broj ljudi. Zato danas imamo problem zapošljavanja. Kakao se vratiti? Priča se o velikim ciframa, to su bajke. Jedino da se vratimo onome što znamo i možemo raditi.

hasan1

NEMA NEZAMJENJLJIVIH

KL: Jeste li spremni oprostiti onima koji su pogrješili prema vama i izvinuti se onima prema kojma ste eventulano pogrješili?

ČAUŠEVIĆ: Da. Uvijek sam to radio.Tokom rada sam pazio da ne griješim, ali kada pogriješim i u rangu najnižeg hijerarhijskog odnosa, gledao sam da se izvinem. Kada odvijem film, kada shvatim da sam pogriješio onda sam spreman i da se izvinem i kažem oprosti. Ne zamjerim nikome ko se može dovesti u realciju da je pogrješio prema meni. Mogu samo reći da bi mi bilo žao ukoliko bi ova Termoelktrana u narednom periodu išla u nekom drugom smjeru, u smjeru stagniranja obnove, na putu ka zatvaranju. To bi mi bilo žao. Od 1982. godine sam ovdje i nekada ne mogu gledati neka stara i loša postrojenja, stare zidine... Vidim da se može bolje i treba nastojati uvoditi promjene. Nekada se ne može za godinu, ali može za tri ili četiri. Ova elektrana radi 60 godina i može opstati još dugo. Ima dobru osnovu, dobre kadrove, dobar potencijal i nisam pristalica da nema nezamjenjljivih. Svako je zamjenjljiv. Svako ko dođe na poziciju mora od drugih tražiti da prenose znanje, da ga ne čuvaju. Imamo vrsne inženjere i majstore. Nažalost sve je manje prijema radnika. Mi bi sada po sistematizaciji trebali primiti nekoliko desetina ljudi majstora i tehničkog proizvodnog kadra. Međutim redukcija je.

KL: Koliko Vam je ostalo radno aktivnog staža i gdje sebe vidite?

ČAUŠEVIĆ: Ostalo je da radim nešto više od šest godina. Vidim se i dalje u Elektroprivredi i to na svim poslovima gdje moje znanje i moje iskustvo može pomoći. Uopšte mi nije važna pozicija u smislu funkcije ili naziva radnog mjesta. Puno sam radio na investicijama. Vodio sam i male i velike investicije. I kao direktor dosta investicija sam pokretao, nisam ih vodio, ali indirektno sam utjecao na uspješnost i kvalitet. Nema nijednog projekta kojeg smo radili da nije izveden na čestit i stručan način sa velikim efektima.

TERMOELEKTRANA I RUDNICI UGLJA

KL: Termoelktrana nema bez uglja?

ČAUŠEVIĆ: Tačno.

KL: Rudnici su u veoma teškoj situaciji sa ograničenim mogućnostima. Kako sa ove pozicije i višegodišnje saradnje sa rudnicima vidite ozdravljenje rudarskog sektora?

ČAUŠEVIĆ: Ja ću ponovo reći ono što govorim u posljednje vrijeme i što se sve više prihvata. To je formula 70 plus 20 plus 10. Ova Termoelektrana je projektovana na toj formuli. Sedamdest posto uglja daje Kakanj, 20 posto Breza i deset posto svi ostali. Važno nam je, najvažnije je ovih 70 posto.To je Rudnik Kakanj. Neki su mi zamjerili, iz drugih sredina, zašto ja to toliko govorim. Govorim iz praktičnih, ekonomskih razloga i budućnosti. Nema ove elektrane ako Rudnik Kakanj ne digne svoju proizvodnju na 1,5 miliona tona. Tu se mora puno ulagati. Znam da je stanje u rudnicima teško i moje su simpatije, kada je to u pitanju na strani kakanjskog rudnik. Temelj svih temelja je ugalj. Ukoliko ne budemo imali uglja onda nemamo ni termolektrane. Može se ugalj i uvoziti. Bila je priča o uvozu uglja. Ja sam veliki protivnik toga. Zašto uvoziti ugalj ako mi imamo uglja? Hajmo ga kopati našim snagama. Ovdje će se sve zatvoriti u krugu Zeničko dobojskog kantona. Uvozom uglja mi ćemo zapošljavati tamo negdje neke ljude, a ne naše. Vrlo je važno da se rudnici ozdrave ali ne svi frontalno. Treba ići na rudnike Kakanj i Breza. Ovih 70 i 20 posto, to je 90 posto. Kada dođem na nivo od sigurnih 90 posto, da kažemo imamo to u narednih pet godina onda smo sigurni svi. Ako to neamo onda smo u ovakvoj sutuaciji. Znam da se nekima neće sviđati ali prioritet za ulagenje mora biti Rudnik Kakanj da bi dostigao 1,5 miliona tona i Breza koja treba dostići oko 400 hiljada tona. Hoću da kažem da najveće šanse u ozdravljenju rudnika ima Rudnik Kakanj. Ima stručne ljude. Bar mislim da ima. Imaju i kapacitete, odnosno određena otkopna polja. Ovo što govorim lako je reći ali nije lako realizovati.Treba nekoliko godina upornog i strpljivog rada.Sistemskog rada da se dođe do 1,5 miliona tona uglja.To mora reći i raditi struka. Svi moraju pratiti struku i zato ja uvijek podržavam struku. To znači i ulaganja.

KLPričali smo o nekim teškim, relativno teškim trenucima u četvorogodišnjem mandatu. Šta je najljepše čega se možete sjetiti i ponijeti iz ovog direktorskog perioda?

ČAUŠEVIĆ: Najbolji trenuci su kada se završi jedan projekat a pokažu se dobri rezultati.To je recimo kada smo završili generalni remont Bloka 6 pa njegovo puštanje u rad.Kada smo postigli parametre koji su potvrdili da smo dobili fantastičan Blok.Kada smo riješili remonte filtera.To zadovoljstvo kada se projekat završi to je najljepše što će se pamtiti. Ima još toga, kada vidite da su ljudi zadovoljni, da se odnos prema Termoelktrani mijenja i u tom pravcu svaki se zaposlenik na Termolektrani treba mijenjati. Mora ovo ovdje držati i gledati kao svoje vlasništvo.Mora se isto ponašati kao da je u svom stanu ili u svojoj kući.

TEŠKO JE BITI DIREKTOR A JOŠ TEŽE NE BITI

KL:Radni dan direktora je 24 sata?

ČAUŠEVIĆ: Tako je.

KL:Koliko je radi toga trpilo nešto što volite u privatnom životu, koliko je trpila porodica ili je porodica imala privilegiju od toga što ste direktor?

ČAUŠEVIĆ: Porodica je više trpila. Posebno su ih pogađali neki medijski istupi. To ih je strašno pogađalo. Iskreno, više nego mene. Pogađalo ih je i moje odsustvo. Više sam vremena posvećivao Termoelektrani nego porodici. To sam nekada pokušavao nadoknaditi posebno prema unukama. Ko nema unuke nezna kako je to. Ni ja nekada nisam razumio šta to znači. Bilo je od toga i koristi. Družeći se sa njima čovjek zaboravlja neke ružne stvari. Često sam čuo u porodici, bolje bi ti bilo da nisi direktor. Čuo sam to puno puta i bio zamišljen nad tom konstatacijom. Bilo je puno ružnih riječi upućeno prema članovima moje porodice.To je život i to je tako.

hasan2

KL:Poznata je izreka Teško je biti direktor a još teže ne biti. Šta mislite zašto su ljudi skovali ovu izreku?

ČAUŠEVIĆ: Ne bih to prihavatio kao realnu ocjenu. Nije toliko teško biti direktor. Puno je teže biti rudara. Puno, puno teže. Da se vratimo na početak ovog razgovora. Kada ljudi prihvate da su nezamjenjljivi. Kada misle da poslije mandata trebaju dobiti još jedan mandat. Kada ga ne dobiju onda im je teško. I zato je to tako, pa se kaže da je još teže ne biti direktor. Činjenica je da poslije mandata postoji opasnost od nastanka nekih neugodnosti koje mogu direktori doživljavati od pojedinaca kojima nije udovoljen neki interes ili neku želju. Mislim da je ta izreka nastala prvenstveno radi ovoga shvatanja da su ljudi nezamjenjljivi i da bi trebali ostati vječno direktori.

PORUKA NASLJEDNIKU NA DIREKTORSKOJ POZICIJI

KL: Šta ćete preporučiti nasljedniku na ovoj poziciji?

ČAUŠEVIĆ: Prvenstveno nastavak obnove Termoelektrane sa čuvanjem njene pogonske spremnosti i daljeg razvoja. Posebno ću naglasiti da se zadrži standard zaposlenika i da se poveća broj zaposlenih.To je moja želja. Jedan sam od onih koji se izborio za zapošljavanje jedan za jedan. Prije mene, bilo je jedan se zapošljava dva idu u penziju. To je značilo stalno smanjnje broja zaposlenih.Taj trend je zaustavljen.

KL: Volite li Termoelktranu?

ČAUŠEVIĆ: Da.

KL: Kako se može voljeti elektrana?

ČAUŠEVIĆ: Ja sam elektroinženjer i cijeli život u toj struci. Završio sam elektrotehničku školu, elektrotehnički fakultet i magistrirao sam na Elektrotehničkom fakultetu. Sve je elektrotehnika, odnosno, energetika. Sve što sam postigao u životu, postigao sam radeći u Termoelktrani. Kako je ne voljeti? Morate je voljeti.

LOKLANA ZAJEDNICA I TERMOELEKTRANA

KL: Osjetio se napredak u odnosima Termoelektrane i lokalne zajednice, tokom Vašeg mandata?

ČAUŠEVIĆ: Odnos Termoelktrane prema loklanoj zajednici se posebno mijenjao ispunjavanjem obaveza iz rada Termoelktrane prema Općini. Na godišnjem nivou je značajno veći iznos sredstava prema budžetu Općine odakle se mogu rješavati neki životni problemi. Posebno je važno da smo pomagali određenim mjesnim područjima, organizacijama, sportskim klubovima. U tome nas je zakon jako dugo ograničavao, nismo mogli i nismo bili u prilici.Tamo gdje je postojala neka mogućnost izlazili smo u susret. Žao mi je što još više nismo pomogli sport i kulturu. Ovo je grad i sporta i kulture i pozorišta i drugih umjetnosti, sve se svodi na finansije i mora se to zakonski omogućiti. Voli bih kada bi neko učinio da bude kao nekad. Termoelktrana je imala košarkaški klub. Volio bih kada bi zakonom bila regulisana obaveza, koja bi rekla uzmi jedan sportski klub i jedno kulturno društvo kao što je “Dikan” i oni su tvoja finansijska obaveza. Rado bih to uradio. Parlamentarci na višem nivou od općinskog tu moraju više raditi.

KL: Kada se uzimaju pare iz nečije kuće, kao što je naknada za rad termolektrana u Kaknju i Tuzli obično gazda, domaćin gleda da to izbjegne. Kakav ste odnos imali tada, kada se donosio zakon, jer trebalo je uzeti iz Vaše kuće, iz Termoelktrane?

ČAUŠEVIĆ: Mene su jednom pitali šta ja mislim o tom zakonu. Bio sam iskren i može biti da moje mišljenje neki nisu protumačili na pravi način. A rekao sam to je pravedan zakon. To znači da sam od onog momenta kada je krenula primjena zakona u kojem se kaže da do 10. u mjesecu morate obračunati, a do 15. platiti, nikada nije došao 14. u mjesecu, a da to nije bilo plaćeno. Mjesec za mjesec, sve se uredno plaća i to tako treba nastaviti.

Razgovarao: Adib Zekić

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u