KakanjLive | Srijeda, 21.11.2018. godine

Govor Branimira Muidže povodom jubileja Tvornice

05.07.2018. - Više je razloga što objavljujemo ovaj govor. Vjerujemo da će te neke i sami prepoznati

007Meni je srce večeras ovoliko

Obraćajući se prisutnima, na svečanosti povodom 40 godina rada Tvornice cementa Kakanj, njen generalni direktor Branimir Muidža govorio je emotivno, nadahnuto, s ljubavlju prema Kaknju i Kakanjcima ali i svim ostalim sudionicima poslovne uspješnosti ove Tvornice. Zanimljive su neke ocjene, komparacije, prisjećanja koje je saopštio Muidža, ali i spontanost i neposrednost u prenošenju svega izrečenog. Sve je to doprinijelo jedinstvenom utisku prisutnih da je ovaj govor izrečen iskreno na dva načina. Dječački i lidersko menadžerski iskreno. Dječački od doživljaja Djeda mraza kao cementaša i menadžersko liderski poimanjem Cementare kao svakog radnika, građanina, djeteta, penzionera pripisujući upravo svima rezultate, prizanja i uspjehe Tvornice. Da ne bi dalje komentirali, donosimo govor gospodina Muidže u cijelosti.

Dame i gospodo, poštovani prijatelji,

meni je srce večeras, ovoliko. Ogromno kao kuća, koja je građena od kakanjskog cementa. Izuzetna mi je čast poželjeti vam dobrodošlicu u ime Tvornice cementa, Uprave, ispred svih uposlenih Tvornice i u osobno ime. 

Hvala Vam što svojim prisustvom uveličavate evo četrdesetu obljetnicu uspješnog rada. Rada u kojem smo proizveli 16 miliona tona cementa, ugradili milione kubika betona. 

I pored toga što je cement ugrađen u sve pore društva, u vaše domove, kuće, mostove, tunele ipak smatram da našu aktivnost ne treba posmatrati kroz prizmu količine sivog zlata kojeg smo proizveli i kojeg plasiramo u BiH i na svjetsko tržište. Za mene je Cementara svaki naš radnik. Za mene je Cementara svaki naš penzioner. Svako dijete koje smo usrećili evo prije nekoliko dana, na Danu otvorernih vrata, jedinstvenoj ceremoniji u Bosni i Hercegovini, kada naša Tvornica, kada naš Kakanj postaje oaza radosti, lijepog druženja, lijepog raspoloženja, zabave i kada postaje najveselije mjesto pozitive u regionu.

012
Za mene je Tvornica isto tako svaka velika lijepa gesta koju smo uradili. Svaka donacija, svaki sastanak gdje tražimo put kako ćemo unaprijediti naše poslovanje, kako ćemo ga učiniti prihvatljivim sa aspekta, prije svega zaštite okoliša.

Tvornica cementa Kakanj je isto tako svako radno mjesto i uspjeh svih vas, naših partnera. To je uspjeh i naše općine i našeg grada Kaknja koji se sve više modernizira, koji se gradi i gdje se sanjaju neki novi snovi, gdje snovi postaju java, gdje osim poslovnih ostvarujemo kulturne, sportske i sve druge uspjehe.

Cement je kao što smo rekli i Dom kulture i dječije igralište. I muzej. I tribina Rudara i tribina Mladosti i vrtić i škola. To je pravi DNK Tvornice cementa Kakanj i ogledalo poslovanja svih nas koji ovdje radimo.

Kao što imate priliku vidjeti ponese me emocija. Svaki puta kada pričam o cementu, kao da pričam o svom djetetu. To je zato što sam od malih nogu dio cementarske obitelji. Moj otac je radio dugi niz godina u cementari, čak sam i fudbal trenirao u klubu koji se zove Cement tako da sam po uvjerenju i po horoskopu cementaš od glave do pete. A ima me, jelʼ?

Zahvaljujem svim medijima u gradu Kaknju. Zahvaljujem svim našim poslovnim partnerima. Zahvaljujem Načelniku Općine. Zahvaljujem općinskoj administraciji na podršci u radu. Međutim ponajviše Hvala građanima Kaknja na razumijevanju za sve naše aktivnosti prije svega na strpljenju koje ste pokazali 2000. godine, kada ste nam dali rok i kada smo to povjrenje opravdali. Smanjili smo emisije prašine za 99 posto i pitanje zaštite okoliša je naš trajni zadatak.

009

U prethodnih nekoliko godina dobili smo čitav niz priznanja za rad Tvornice cementa Kakanj te individualnih priznanja. Međutim samo kod jednog priznanja osjetio sam trnce, samo sam se tada naježio, osjetio veliku sreću i veliki ponos. To je bilo prilikom primanja priznanja Grb općine Kakanj kojeg ste nam dodjelili. Time ste nam ukazali veliku čast, dali ste nam ogromno priznanje ali ujedno ste nam dali ogromnu i trajnu obavezu da budemo još bolji partner, da budemo još bolji komšija i još bolji prijatelji.

Slaveći ovaj jubilej uvjeren sam da će Tvornica cementa, oslanjajući se na vrijednu baštinu, prije svega na vrijedne uposlenike koje imamo u Tvornici cementa, oslanjajući se na najprednija tehnološka rješenja, na nove investicije doživjeti svoju daljnu afirmaciju.

Četrdeset godina izuzetno je dug period. Poslije 40 godina nastale su i nestale mnoge države. Promijenilo se društveno uređenje. Kada je 1978. godine otvorena Tvornica postojalo je 167 zemalja, a danas ih je 195. Te je godine Argentina osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu, a danas im tri gola utrpaju naši vatreni susjedi, koji se tada još nisu ni rodili, ni kao igrači ni kao država. A mi to gledamo sada u boji, preko mobitela koji tada nisu ni postojali.

Ne znam da li se vi možete sjetiti vaše mladosti i kako ste izgledali i šta ste radili 1978. godine, ali ja danas, evo sjećam se da sam u decembru 1978. kada je otvorena Tvornica kao petogodišnji dječak na trenutak pomislio da je Djed mraz - cementaš.
Zašto je to tako?
Tada sam od Djeda mraza dobio poklon. Kamiončić i loptu. Kamiončić simbolizira otpremu cementa, a lopta, ne trebam previše govoriti i kad mi je Djed mraz dao taj poklon šapnuo mi je na uvo, pitao me – Je li ti tata i dalje radi u Cementari?
- Radi, kako ne bi radio.
- Kaži da ga je puno pozdravio Bruno sa pakeraja. Bivši radnik.
- Čuj Bruno. Ja zbunjen ko maslačak. Kakav Bruno, zar nije Djed mraz? Kontam opet ako imamo Josipa bravara predsjednika, onda je nekako logično da je i Bruno Djed mraz.

To je bilo moje prvo saznanje da su cementaši predodređeni za velike stvari.

011

Kažu isto tako da je te 1978. godine svijet živio u najvećem ekonomskom blagostanju i da je tada bilo najmanje sukoba u svijetu, najmanje ratova. Kažu isto tako da je u našoj bivšoj državi kupovna moć bila za 50 posto veća nego danas. Svakako znamo da je vreća cementa tada bila od 50 kg, dok su danas uglavnom popularne one od 25 kg. Ja to zovem ženske od 25 kila. Tada je na Planeti živjelo 3,5 milijardi ljudi. Danas ih toliko koristi internet koji tada nije ni postojao. Od tada je svijet otišao u treću, četvrtu industrijsku revoluciju, a mi evo, sada, taj epohalni period smo upravo ovdje u Tvornici cementa u Kaknju. Vrijedno proizvodili, vrijedno gradili, oposluživali tržište, cementirali svoju sadašnjost, cementirali svoju budućnost.

Međutim kada sam danas pripremao svoj govor, kada sam gledao šta se to dogodilo 1978. godine, dobijam negdje oko polapet popodne mail od portala kakanjlive sa čestitkom i sa jednim dokumentom kojeg prvi puta vidim u životu, gdje mi je naš zajednički prijatelj Mato Komšo malo otvorio oči. Ja sam vrtio film do ʼ78-e, a on je odvrtio film do ʼ38-e, jer može 30-40 godina dobaciti unatrag i poslao mi dokument u kojem je donesena prva odluka da se Tvornica cementa gradi i to kao glavna državna tvornica u tadašnjoj Jugoslaviji 1939. godine. Međutim, tada su Nijemci, neki drugi Nijemci, ne ovi današnji, imali neke druge planove tako da su odgodili taj plan. Tako je četrdeset godina nakon tog plana konačno izgrađena Tvornica.

017

Tajna naše dugovječnosti nije u tome što gledamo prošlost, što i treba činiti u trenucima kada obilježavamo ovu obljetnicu. Tajna je u tome što u fokusu imamo budućnost, što imamo jasnu viziju, što smo zadržali sve one prave vrijednosti koje nas krase od samog početka rada Tvornice. To je odgovornost, to je vizija. To je predanost. To je otvorenost. To dokazuje brojnost ljudi koji su se odazvali na ovu ceremoniju.
Sretan sam što ove najljepše trenutke sreće i ponosa dijelim sa vama, sa ljudima koji su rasli, razvijali se uz našu kompaniju i zato vam dragi prijatelji hvala na svemu. Želim vam ugodnu večer.

Vezani tekst:Tvornica cementa obilježila četrdeset godina rada

A.Z./KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u