KakanjLive | Srijeda, 18.10.2017. godine

AB PETROL od telefaksa iz kuhinje do na Balkanu ugledne firme

19.05.2017. - U saradnji sa Udruženjem privrednika općine Kakanj (UPOK) internet portal Kakanjlive predstavlja članove Upravnog odbora UPOK-a. Istovremeno predstavlja i njihove firme, njihovu djelatnost, kao privredne subjekte koji su prošli različite puteve od osnivanja do razvoja, kako bi postali to što danas jesu – firme sa poslovnim ugledom i prepoznatljivim imidžom. Prva priča: Igor Andrijević i AB Petrol

  Igor Andrijević - počeli smo raditi iz kuhinje sa jednim rokovnikom i jednim telefaksom

Igor Andrijević, vlasnik i direktor firme AB Petrol d.o.o. Kakanj, zaposlene u svojoj firmi smatra dijelom vlastite obitelji. Osjetili smo to i kroz ovaj razgovor, kojeg smo počeli pitanjem - Šta je najvažnije prilikom odluke da se pokrene vlastita firma, odnosno, odluči za privatno poduzetništvo ?
ANDRIJEVIĆ: Nema pravila, kad smo mi ovo pokretali nismo ni imali neke alternative. Ova firma je počela sa radom u kuhinji mojih roditelja s jednim telefaksom i jednim starim rokovnikom mog oca koji je bio veza sa svijetom.

KL: Imati vlastitu firmu – šta to znači u životu jednog čovjeka, poput Vas ?
ANDRIJEVIĆ: Prva riječ koja mi na um pada je odgovornost. Jako sam opterećen funkcionisanjem firme. Naveče legnem i ujutro se budim s mislima o poslu. Borim se protiv toga, krivo mi je kad te svoje drame prenesem i na svoje najbliže saradnike i svoju porodicu. Sintagma „vlastita firma“ nema kod mene neku težinu. Želio bih da ljudi koji tu rade firmu doživljavaju kao svoju. Samoupravljanje na kapitalistički način.

KL: Koje su osobine dobrog poduzetnika?
ANDRIJEVIĆ: Radne navike, lična disciplina, odgovornost prema uposlenicima i društvu. Obrazovanje, jezici, dobre komunikativne sposobnosti.Vrlo je važan skladan porodični život.

KL: S kojim upravljačkim, menadžerskim i tržišnim izazovima se najčešće susrećete?
ANDRIJEVIĆ:Tržište BiH je malo, mi često zaboravljamo da je cijela zemlja kao malo veći evropski grad. A igra se utakmica kao da smo globalni igrači, oštra beskompromisna je borba i za najmanji posao. Složeni politički odnosi koče razvoj. Nema javnih radova, strani investitori nas zaobilaze, prekomplikovana je administracija i teške su birokratske procedure.

KL:Šta su kočnice u pokretanju, održavanju i razvoju biznisa na nekom lokalnom i opštem nivou?
ANDRIJEVIĆ: Strah. Treba se odvažiti i krenuti. U posao se može krenuti i iz ambijenta roditeljskog doma, ali treba krenuti.

kosovobager

Zabilježeno tokom montaže sistema centralnog podmazivanja ležaja rotornog bagera u Termoelektrani Kosovo A na Kosovu

KL: Šta su prednosti i koliko u poslu znači biti korektan, pošten, odgovoran?
ANDRIJEVIĆ:To su osnovni postulati poslovne politike. Ako su te karakteristike iskrene, druga strana to najčešće i prepozna, tada se i vrata poslovnog svijeta širom otvaraju. Kratkoročni ciljevi i interesi ne vode posao u dobrom smjeru. Provođenje korektne poslovne politike je teži put, ali dugoročno sigurno vodi ka uspjehu.

KL: Šta plasirate na tržište i šta je u teritorijalnom smislu tržište AB Petrola?
ANDRIJEVIĆ: Mi smo distributeri nekoliko svjetskih firmi u oblasti mašinske opreme. Do prije nekoliko godina bili smo sasvim lokalna firma, ali nas je tržišna utakmica natjerala da obrađujemo cijelo tržište BiH, a posljednje dvije-tri godine sve više posla imamo na Kosovu, Albaniji i Hrvatskoj.

ABPETROLCROAB petrol na održavanju mašina iz Italijanske firme, na poljoprivrednim dobrima u Hrvatskoj

KL: Ko je konkurencija AB Petrola i šta su Vaše prednosti u odnosu na konkurente ?
ANDRIJEVIĆ: Preduzeća sličnih nama u BiH ima bar desetak. Ipak, izdvajamo se što posljednjih godina bježimo od klasične trgovine i težimo cjelovitim projektima. Dakle, projektovanje, isporuka, montaža, puštanje u rad i obuka u jednoj vrlo specifičnoj oblasti. To su vrlo specifični hidraulični sistemi za koje naše tržište nije razvijeno, a to nas je natjeralo da izađemo van granica BiH i mislim da pomalo postajemo regionalno prepoznatljivi.

KL: Kakanj je sjedište AB Petrola. Koje prednosti, a koje nedostatke, lokalno i globalno, vidite u činjnici da je AB Petrol kakanjska firma?
ANDRIJEVIĆ: Mislim da je geografski vrlo dobro imati firmu sa sjedištem u Kaknju. Što se tiče drugih stvari, kada se dokažeš poslovnom partneru nebitno je odakle si i kako ti je ime.

Kakanjski privrednici se međusbno uvažavaju i pomažu

KL: Da li su kakanjski privrednici dovoljno upućeni jedni na druge i koliko su spremni na međusobnu saradnju, kako bi pojedinačno ali i zajednički rasli u biznisu kojim se bave?
ANDRIJEVIĆ: Naravno da ima međusobnih uvažavanja i da nam je svima u interesu da se razvijamo i dobro poslujemo.Bilo je primjera kada su poslovni subjekti pomagali kolege koji su nekom greškom posrnuli u određenim momentima pa je bilo dovedeno u pitanje njihovo poslovanje, pa i egzistencija. Nastojalo se maksimalno pomoći tim ljudima. Uvjeren sam da u Kaknju ima ljudi koji su spremni spasiti firmu kolege kojemu je posao u silaznoj putanji ili se gasi.Ima čak primjera, negdje sam učestvovao, negdje nisam, gdje smo neke ljude izvlačili iz provalija jer su tamo pali svojom ili tuđom greškom. Možda nismo riješili njihove dubioze ali je bilo takvih akcija.

igorportereti06Riječ prijatelj ima svoju težinu i moji će se prijatelji sami prepoznati

KL: Imate li Vi prijatelja u biznisu i mogu li se steći u poslovnom svijetu?
ANDRIJEVIĆ: Imam ih i mogu se steći. Ljudi se prepoznaju. To je pitanje korektnosti, poslovne etike i kvaliteta rada i onda dođe do izražaja srodnost posla. Prijatelja imam i mogu se steći u poslovnom svijetu. Često je tu presudna poslovna srodnost. S nekim ljudima sam prije desetak godina bio na ''Vi'' i isključivo poslovno razgovarao, a danas sam sa njima prijatelj. Danas se međusobno poštujemo, uvažavamo, družimo, razgovaramo i o privatnom i porodičnom životu izgradili smo prijateljstvo. Definitivno, od postanka AB Petrola u Kaknju ima ljudi koji su odigrali sudbinsku ulogu u opstanku i u razvoju ove firme.Bilo bi osjetljivo izgovoriti imena zato što uvijek postoji opasnost da se neko zaboravi. Ali ja znam pošto su to prijatelji, a riječ prijatelj ima svoju težinu, sami će se prepoznati. Tim ljudima ću ostati vječno zahvalan. Zasluge za takav odnos, prije svega je imao moj otac. Zapravo, ti ljudi su odgovorili njemu. Četrnaest godina nije među živima, pa se može govoriti da su odgovorili mojoj porodici, meni i svim uposlenicima AB Petrola i njihovim porodicama.Ta veza i ljubav, malo su neprikladne ove riječi za poslovni riječnik i ambijent, i danas postoje i traju.

KL: Puno se Kakanj, ali i društvo uopće mijenjalo od kako ste pokrenuli biznis do danas. Kada bi pravili komparaciju, da li je bilo lakše poslovati ranije ili sada?
ANDRIJEVIĆ: Iz moje perspektive danas je lakše. Prije petnaestak godina firma je bila u početnoj fazi razvoja sa svim opasnostima koje to znače. Naročito poslije očeve smrti, mislio sma da ovo nema budućnost i učinilo mi se da je put - ključ u bravu. Ipak, nisam imao ni nekog izbora i nastavio sam raditi nekim svojim stilom, ne kopirajući nikog i politikom „malih koraka“, zajedno sa svojim saradnicima, stvoriti pristojnu firmu.

Presretan jer u njegovom Kaknju nema podjela

KL: Živimo u državi opterećenom destruktivnom politikom i raznim „izmima“ pa i nacionalnim. Teško je pokrenuti i održati biznis. Kako ste vi na teritoriji koja uvjetno rečeno nije ''nacionalno vaša“ uspjeli održati biznis. Da li je Kakanj pogodan prostor bez obzira na sve podjele da se otvori biznis, stekne dobra reputacija i uspije u onome što pokrenete ?
ANDRIJEVIĆ: Iz neke perspektive izgleda nevjerovatno da u Kaknju nisam u skupini većinskog naroda. Vrlo rijetko mi to na um padne, ali mi padne. U nekim situacijama koje su možda osjetljive pa sebe stavim u taj kontekst. Prosto sam sretan koliko se ovdje osjećam prirodno. Nemam tu vrstu problema, uopće to ne osjećam. Taj problem nema ni moja porodica. Moja supruga radi osjetljiv posao. Moj posao je osjetljiv. Imam troje djece koja odrastaju sa drugom djecom.To je sve ambijent našeg Kaknja, to je taj rudarski grad. To je dio kulture ljudi koji su ovdje rođeni i onih koji su ovdje dolazili. Moj otac je kao fudbaler došao u Kakanj 1962. godine iz Banja Luke. Banja Luka je i danas ljepši grad od Kaknja, a bila je i prije 55 godina, a mog oca su životne okolnosti navodile da je dva puta odbijao da se vrati u Banja Luku. Toliko se ovdje osjećao domaćim. Ja nemam kud drugo. Predanim radom se itekako može steći sjajna reputacija i održati biznis u Kaknju bez obzira ko ste i odakle dolazite.

igorportereti07Ja prirodno pripadam Kaknju

KL:Bili ste gost na otvaranju Bijele džamije u Kaknju 2. Kako ste doživjeli ovu svečanost?
ANDRIJEVIĆ: Ratno i poratno vrijeme donijelo je promjene. I pred otvaranje džamije puno mi je misli prošlo kroz glavu. Sjetim se punice koja je Hrvatica iz Čatića i pričala mi kada se otvarala džamija na Hrasnom cijeli su Čatići bili na toj svečanosti.To je bilo osamdesetih godina. Onda dođe rat i njihove neke druge sudbine, netrpeljivosti koje to sve okrenu naopako.Danas kao da se vraćamo tom nekom normalnom vremenu. Moji su osjećaji povezani i isprepleteni sa obnovom Franjevačkog samostana. Ne znam ko se od kakanjskih privrednika nije odazvao toj obnovi.Većina se odazvala sa ozbiljnim donacijama i među njima samo jedan nije bio Bošnjak. Možda još neko, ali ja toliko znam. Želim da kažem da je 95 posto Bošnjaka privrednika doniralo sredstva za obnovu samostana. Kada se otvarala Bijela džamija imao sam želju da čujem Reisa. Pratim ga, uvažavam ga, interesuju me njegovi stavovi. Lijepo je govorio i poslao svima vrlo važne poruke. Bio je lijep ambijent na otvaranju džamije.

Država treba brinuti o funkcionalnosti sistema i provedbi postojećih zakona

KL:Šta bi kao vlasnik firme, a u interesu boljih poslovnih rezultata od kojih će postojati opšta društvena i ekonomska korist tražili od Države?
ANDRIJEVIĆ: Neuplitanje politike u privredu. Zvuči nemoguće, ali dok se to ne promijeni mi ćemo stagnirati. Još uvijek su najveći sistemi državni. Smatram da ih treba privatizirati ili, ako već ostaju državni, onda moraju imati profesionalne uprave, a ne one koji su podobniji od podobnih. I kada se nađu vrhunski profesionalci oni se imenuju na četri godine za koje ne mogu ništa ozbiljno uraditi i pokrenuti. Država mora brinuti o funkcionalnosti sistema i provedbi postojećih zakona. Ne moramo biti originalni. Treba prepisivati od dobro organizovanih država.


igorportereti09U javnim nabavkama robu treba kupovati od najuspješnijeg, a ne od najjeftinijeg ponuđača

KL:Kakva su Vaša iskustva sa dobijanjem poslova u javnim nabavkama?
ANDRIJEVIĆ:Oko javnih nabavki imam vrlo dvojno mišljenje. Imam negativnih pojava, ali i pozitivnih promjena. ZJN sa svim svojim doradama je jedan solidan zakon čija provedba u stvarnosti često dovodi do apsurdnih i smiješnih situacija. Ukratko, ovaj sistem nabavki je prilično disciplinirao odnose na tržištu i nas kao drugu stranu definitivno natjerao na maksimalnu ozbiljnost i profesionalizam u realizaciji takvih poslova. Zakon je sigurno još komplikovaniji za ugovrni organ, jer često otežava pravovremenu realizaciju planiranih poslova, a često dovodi do nabavke najjeftinije robe sumnjivog porijekla. Nadam se da će u tom dijelu doći do promjena u zakonu i da će se nabavljati roba od najuspješnijeg, a ne najjeftinijeg ponuđača. Iz mog ugla gledano, korupcija je višestruko smanjena, ali često se u medijima provlače neosnovane sumnje i optužbe prema učesnicima u postupcima, što kod javnosti izaziva skepsu.

Udružnje poslodavaca Općine Kakanj ima sjajnu budućnost

KL:Vaša kompanije je članica UPOK-a. Kako bi ocijenili rad UPOK-a u protekle dvije godine?
ANDRIJEVIĆ:UPOK ima sjanu budućnost. Ovo je drugi ili treći pokušaj formiranja Udruženja kakanjskih privrednika.Ovo današnje ima svoju budućnost.Odabrali smo dobru osobu za predsjednika, a predsjednik je odabrao odličnu osobu za sekretara. Mislim da firme, članice UPOK-a ne prate samog sekretara i njegove inicijative. S druge strane to mu i jeste posao, da šalje što više inicijativa, što više informacija i neko će se za nešto zainteresirati. Mi smo ostvarili kontakte i komunikaciju i sa Austrijskom i sa Njemačkom privrednom komorom. Teško da bih sam bez posredovanja UPOK-a sjeo u auto i otišao u austrijsku ili njemačku ambasadu. Ali sam kroz ovu priliku došao u kontakte sa ljudima koji su direktno zaduženi za komunkaciju bosanskih i austrijskih firmi. Spominje se osnivanje inkubatora da se omogući mladim ljudima registracija firme i da naredne dvije tri godine imaju plaćene komunalije. Da imaju prostor gdje će doći i umjesto što sjede kod kuće da sjede u tom prostoru, pa ako će kod kuće čitati portale, neka ih čitaju na tom mjestu i rodit će se ideja. Nije to nešto što će budžet ovog grada unazaditi.

Igor Andrijević i Rudarska glazba – ljubav koja traje više od 45 godina

KL:Igor Andrijević i Rudarska glazba. Prvomajski uranak sa Rudarskom glazbom je višedecenijska tradicija u Kaknju. Orkestar na ovaj uranak zaustavi se pred Vašom kućom, i to je specifičan, poseban susret. Šta Vam to predstavlja i kako proživljavate taj susret. Koincidencija je da ste upravo Vi i Rudarska glazba dobitnici ovogodišnjih petnaestoaprilskih priznanja u povodu Dana Općine Kakanj. Šta za vas predstavlja petnaestoaprilsko priznanje koje ste dobili?
ANDRIJEVIĆ:To su posebni osjećaji. Priča počinje od djeda. Moj djed je Nikola Nevjestić. Stariji Kaknjci će znati, malo partizan malo član prvog radničkog savjeta. Jedan je od suosnivača KUD-a ''Dikan'' i jedan je od ljudi koji je uvijek bio blizak kulturnom životu Kaknja. Svirao je tamburice i bio blizak Rudarskoj glazbi. Kao dječak sam zajedno sa djedom dočekivao Rudarsku glazbu, jer živim u kući koju je moj djed napravio. Zajedno sa djedom na istom ovom mjestu pred kućom već više od 45 godina dočekam Rudarsku glazbu. Meni je više od 45 godina, ali govorim o onome čega se sjećam. Djed je umro, a tu istu glazbu je dočekivao moj otac. Umoro je i Ivica i sada ja dočekujem Glazbu. Želim da tu tradiciju prenesem na svoju djecu. Prvog maja ne idem na vikende jer hoću da budem ovdje. Kćerki je rođendan 1. maja, znači to je jako važan dan za nas i najdraži praznik. Emotivno sam vezan za Rudarsku glazbu i znam da su se ove godine bile ''zaljuljale'' stvari oko sudbine glazbe. Srećom još uvijek imamo ljudi u Kaknju i Načelnika koji razumije značaj Glazbe i koji je uvezao konce da se Glazba sačuva. Iskreno volio bih da se još više podmladi Rudarska glazba. Istina je da ima jako mnogo mladih koji se zanimaju za Glazbu, ali bih volio da ih je i više.

igoriglazbaIgor Andrijević na ovogodišnjem prvomajskom uranku sa Rudarskom glazbom

KL: Onda su se poklopila petnaestoaprilska priznanja Rudarskoj glazbi i Igoru Andrijeviću?
ANDRIJEVIĆ: Informaciju o petnaestoaprilskom priznanju sam primio sa nekom rezervom. Ima ljudi koji su to priznanje zaslužili. Ipak hvala onome ko je prepoznao da ovo priznanje može pripasti i meni. Pošto sam tako dvojio, raspitivao sam se ko će još dobiti priznanje. Rečeno mi je da je tu i Rudarska glazba. Tad sam osjetio ponos. Nekih desetak dana prije same dodjele petnaestoaprilskih priznanja sam saznao da ću dobiti priznanje zajedno kada i Rudarska glazba. Vjerujem i znam da ima ljudi koji su možda i zaslužniji od Igora Andrijevića i AB Petrola da dobiju priznanje, ali hvala svim koji su prepoznali nas, AB Petrol da dobijemo ovo priznanje. Hvala tim ljudima i hvala Općinskom vijeću koje je usvojilo ovo odluku.

Društvena odgovornost AB Petrola

KL:Kako i koliko uspijevate u lokalnom smislu biti društveno odgovorni? Ako nije poslovna tajna, koliko je AB Petrol novčano, materijalno ili na neki drugi način dao kakanjskom sportu, kulturi,obrazovanju, zdravstvu, humanitarnom radu?
ANDRIJEVIĆ: Dodao bih i vjerske zajednice.

KL: Slažemo se i vjerskim zajednicama?
ANDRIJEVIĆ: Jako puno. Kada bi se to stavilo na papir u proteklih dvadesetak godina, onda je to strašna cifra koju sam sebi ne smijem priznati. Ne smijem sebi i svojima najbližima to priznati. Sretan sam što je tako. Ima ona narodna ''bacaj uzvodno da ti se vrati nizvodno''. Sva ta davanja su imala svoj smisao, svoju svrhu, bile su to opšte društvene akcije. U odnosu na obim poslovanja i veličinu firme možda smo mi u tim davanjima bili i veliki. Znam godine kada smo davali i više od dva posto ukupnog prihoda. To bi bio veliki iznos kada se posmatra u okvirima neke veklike firme. Kada to učini mala firma onda je to još veće. To je odgovor i poslovnim partnerima koji su nam dali priliku da se razvijamo u Kaknju. Nema potrebe da to detaljno analiziramo niti od toga treba praviti reklamu. Ljudi se uglavnom po tome ne eksponiraju. U Kaknju ima ljudi i firmi koje su ovom gradu dali puno više.O tome se ništa ne čuje niti se puno priča. Sami sudionici o tome ne žele da pričaju i ja se trebam tu negdje svrstati. Činjenica je da su davanja lokalnoj zajednici svedena na uzak krug ljudi i većina tih ljudi sjedi u Upravnom odboru UPOK-a. Skoro svi. Neki drugi rade i dobro žive u Kaknju, ali kao da ne postoje.Neka je njima to na čast.

Ivica, Igor i kakanjski Rudar

KL: Istaknuti ste sportski radnik, volite Rudar. Odakle ljubav prema sportu, Rudaru prvenstveno?
ANDRIJEVIĆ: Rudar je u mom životu i kući od rođenja i ljubav prema nazivu Rudar i samom klubu je posebna. Taj naziv je sveto ime. Pored dugogodišnje prisutnosti u klubu, volio bih i da sam više sebe dao, ali poslovne okolnosti to ne dozvoljavaju. Da sam bogat, Rudar bi bio moj, ako dobijem na lotu, kupit ću Rudar. Rudar mi je od rođenja u kući i kao dijete, a i danas slavio sam uspjehe, a i tugovao sa igračima, navijačima, velikim trenerskim imenima. Puno lijepih uspomena. Posljednjih dana često pomislim na Majstora, Kemu, Elvedina i mog Ivicu, oni su bili teške bitke sa sportskim suparnicima i klubovima od Karlovca i Borova do Titograda i Cetinja, ali to su bili istinski sportski rivaliteti. Zadnjih godina nekoliko puta se dešavalo da Mirnes i ja ostanemo sami, jer smo opet prokockali neku priliku, a morali smo se boriti protiv nečasnih sila zla. Trenutno je opet Rudar izložen igrama van terena i borbi protiv kriminalne hobotnice. Najgore od svega što su ti nečasni ljudi u našoj blizini u Kaknju i u Sarajevu i uz pomoć mešetara iz Cazina i Orašja ruše Rudar. Ali kao što naši navijači kažu „ Premijer liga nije ondje gdje oni hoće, veće je ondje gdje je naše srce“, na što bih dodao- srce rudarsko. Rudar će živjeti vječno.

igorportereti03Da sam bogat Rudar bi bio moj

KL:Ljubav prema sportu naslijedili ste od oca. Ko je više volio, odnosno voli Rudar, Igor ili Ivica?
ANDRIJEVIĆ: Pa ipak sam ja iz Kaknja, a on iz Banja Luke. Naravno da ga ja više volim, ali Ivek je više dao Rudaru nego ja. Ne može se ta ljubav izmjeriti.

KL: Osim što uživate u sportskim sadržajima koje Kakanj, odnosno kakanjski sportski kolektivi nude kako još provodite slobodno vrijeme?
ANDRIJEVIĆ: Nemam baš mnogo slobodnog vremena, ali nastojim da slobodno vrijeme provedem u krugu obitelji i prijatelja. Ponekad igram stolni tenis, vozim bicikl, a ve više se vraćam čitanju.

Obrazovanje, komunikaivnost, otvorenost i hrabrost su put do uspjeha

KL:Kakvu poruku imate za sve ljude koji žele u Kaknju pokrenuti vlastiti biznis, posebno mladim ljudima koji perspektivu vide negdje vani?
ANDRIJEVIĆ: Nije nimalo lako odgovoriti na to pitanje.Ljudi koji imaju stvarno znanje i diplome teško dolaze do posla. Danas je najbitnije ostvarivati kontakte, dati ljudima oko sebe do znanja kakvim znanjem i sposobnostima raspolažete, usuditi se i krenuti u biznis. Najgore je biti ''trom'' i nezainteresovan. U Kaknju imamo poticajne mjere i to moramo iskoristiti, posebno mladi koji imaju ideje. Žao mi je mladih ljudi koji gledaju uspješne biznismene i misle da za godinu dvije dana mogu imati skupa vozila, velike stanove i putovati gdje požele. To nije realno.Ja još uvijek ljetujem u Kleku. I tu mi je sasvim lijepo. Mene kao vlasnika firme zanimaju obrazovani, mladi, elokventni ljudi, širokih pogleda.Masa je mladih ljudi koje prepoznajem kao prave igrače. Nemam kapacitet, snagu i hrabrost da sada zaposlim takvih 20 ljudi. Sigurno ne bih propao, ali nemam više te energije.Osjetljivo je ovo vrijeme. Odlaze mladi ljudi.To je posljedica loših politika.Političkog zapošljavanja.Ljudi koji imaju stvarna znanja i stvarne diplome ne dolaze do izražaja.Njihove su šanse minimalne i ti ljudi završavaju u Minhenu i u Beču i stranci dobivaju besplatnog doktora ili inženjera.To su ljudi čije je školovanje ovu državu koštalo desetinama, stotinama hiljada maraka. Mi smo od zapadnih država dobijali donacije, a oni od nas dobijaju gotove kadrove. Pri tome te donacije nisu ni blizu vrijednosti od onoga šta oni dobijaju.Sve je to stvar politike.Važno je da si vrhunski profesionalac. To je jedini kriterij.I da si moralan. To su važne stvari. Mi takve ljude imamo u velikim strankama. Nažalost u njima se traže podobniji od podobnijih.Meni to ne ide u glavu. Sjedenje kod kuće i nepoduzimanje ničega nevodi ničemu.Treba razgovarati, treba pokušavati, kucati na vrata, treba otići, komunicirati, predstaviti se. Meni ovdje dolaze mladi ljudi i predstavljaju se, govore o sebi, šta su završili, šta bi mogli raditi i slično. Takvi me u startu, odmah kupe. Bude mi žao što nemam kapacitet da zaposlom njih deset. Ali to predstavljanje, promocija samog sebe, govori o tebi. Ja idem direktorima, idem tamo i gdje sam autsajder ali se ponašam kao da igram u Realu. Takvim pristupom negdje će se stići.

AB Petrol - Osnivanje i profil kompanije

AB Petrol d.o.o. Kakanj je osnovan u januaru 1992. godine sa prvobitnom idejom da se bavi djelatnošću prometa naftnim derivatima, ali životne okolnosti su stvari odvele u suštinski suprotnom smjeru. U ratnom periodu firma nije imala privrednih aktivnosti, a poslije rata posao je započeo Ivica Andrijević (otac Igora Andrijevića, op.a.), jer je postao suvišan u državnoj firmi koju je godinama gradio i izgradio, na za to vrijeme, novim kreativnim i menadžerskim sposobnostima razvijajući ideju da se veletrgovinom bave visokoobrazovani kadrovi ne samo ekonomsko komercijalnih usmjerenja, već građevinski, mašinski i drugi inženjeri. Odnos sa klijentima, današnji AB Petrol realizira na toj ideji.
Dvadesetpetogodišnji poslovni put AB Petrol je počeo iz porodičnog stana, sa jednim telefaksom, koji se nalazio u kuhinji i svi su se poslovi ugovarali i obavljali sa tog komunikacijskog uređaja koji je bio jedini i osnivački kapital. Bio je tu i jedan stari rokovnik neprocjenjive vrijednosti sa kontaktima, brojevima telefona i predstavljao je vezu sa poslovnim svijetom.Bio je to adresar osnivača AB Petrola, Ivice Andrijevića.

ljudiabpetrolTim AB Petrol – dio obitelji Andrijević

Od 1996. godine firma AB Petrol je oficijelni distributor SKF proizvoda, vodećeg proizvođač svih vrsta ležaja i alata za njihovo održavanje i servisiranje sa asortimanom od oko 30.000 različitih artikala, a od projektovanja do ugradnje i upotrebe implementira uvođenje SKF platforme sistema za centralna podmazivanja. U ponudi je i HY-PRO program koji se bavi kondicioniranjem ulja, filtracijom i vakuumskom dehidracijom ulja.
AB Petrol je partner i austrijske firme STASTO za Bosnu i Hercegovinu koji pruža proizvode i rješenja u oblasti pneumatike, industrijskih armatura i hidraulike.
Ovlašteni je distributer i serviser proizvoda firme IKA WERKE iz Njemačka, koja je vodeća u oblasti proizvoda namijenjenih opremanju laboratorija:kalorimetri - za kontrolu toplotne, odnosno gorive moći čvrstih i tečnih goriva, kao i za ispitivanje eksplozivnih materija. Tu su još magnetne mješalice, tresilice, grejne ploče, mlinovi za pripremanje proba, laboratorijski reaktori, mašina za gnječenje i mješanje masa te opremanju prehrambene industrije raznim mašinama za miješanje, usitnjavanje i homogenizaciju masa.
Sa sedam zaposlnih, znanjem, iskustvom i vrhunskim kvalitetom roba AB Petrol je stekao ugled i povjerenje u Bosni i Hercegovini, ali i na tržištima Balkana.

Igor Andrijević – vlasnik i direktor

Rođen je 15.10.1966. godine u Kaknju. Po zanimanju mašinski tehničar. U periodu od 1989. do 1991. godine radio u Termoelektrani Kakanj, a potom otišao u privatni biznis. Mnogi su smatrali da je ludost napustiti Termoelektranu i upustiti se u vlastiti biznis, ali visoki rizik ili nešto što ga je vuklo bilo je odlučujuće, rekao nam je Igor u ovom razgovoru i dodao: „Nisam bio neki igrač, ali sam otišao u tom smjeru“. Ratno vrijeme je ''ugrozilo'' početak rada i dovelo AB Petrol na granicu ekonomske održivosti. Potom se zapošljava u Eurobestu.
Od 1999. godine je aktivno u AB Petrolu čiji je direktor i vlasnik. Oženjen, otac troje djece. Supruga: Helena Andrijević – profesor B/H/S jezika i književnosti, djeca: Marina, Martina i Ivan. Marina je student doktorskog studija na Ekonomiji u Beču, Martina je student druge godine ekonomije u Sarajevu, dok je Ivan učenik četvrtog razreda Gimnazije ''Muhsin Rizvić''.
Igra stoni tenis, malo vozi biciklo i dobro se osjeća u krugu porodice, a u posljednje vrijeme sve više čita.

Razgovarali: Adib Zekić i Edis Škulj

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u